Floričić izlaže u Galeriji AŽ/Atelieri Žitnjak

Ovog petka, 23.studenog, Alen Floričić izlaže svoje radove u Zagrebu, u Galeriji AŽ/Atelieri Žitnjak.
''Izložba u Galeriji AŽ donosi skupinu video radova labavo povezanih sličnim scenografskim elementima i strukturalnim rješenjima, kao i određenim zajedničkim motivima. Oni su, međutim, u osnovi neka vrst otvorenih preliminarnih formi, koncentrata koji se finaliziraju tek stapanjem s konkretnim izložbenim prostorom koji ih upisuje u stvarnost i konačno oblikuje, dajući im uvijek drukčije, često neočekivane, dimenzije i aspekte, `poručuje Floričić

''(...) Neortodoksni i drukčiji od svega što suvremeni video nudi, Floričićevi su radovi na prvi pogled bespredmetni - ne postoji supstanca koju bi mogli opkoliti i imenovati, tlo iz kojega bi mogao izrasti smisao. Ne zanimaju ga teme i sadržaji koji se mogu prepisati ili preuzeti od drugoga. Zanima ga vizualna forma koja će poslužiti kao pupak kojim se spuštamo u nepoznato. (...) Nastavljajući se na Freudovu metaforu interpretacije snova, Floričićev video ne može biti razriješen jednoznačno. Asocijacije se šire u svim smjerovima i proizvode trvenja labavih ideja iz nesvjesnog i fiksnih misli svjesnog uma. Širi obzor predstavljajuteme proizišle iz zapitanosti nad idejama napretka i stvaranja uopće, svojstvene modernitetu čijem nasljedstvu autor pripada. Pod bremenom smisla vlastite pozicije umjetnika, njegove nedoumice nose ideju života kako su je tumačili egzistencijalisti, strepnju pred mogućnošću izbora i neizvjesnosti koju sloboda stvaranja podrazumijeva. Muči ga nemoć odgovora. Otud radovi koje prepoznajemo kao manifestacije unutarnje psihičke stvarnosti. Ne skrivajući se za paravanom istrenirane retorike uvaženih tema i pomodnosti, ti nas radovi odvode u skrovišta tjeskobe, straha i neuroze - k onom ljudskom, nikada neposredno opisanom, prisutnom tek u osjećaju, a ne izravnoj poruci. Slijedimo li tu misao, mogli bismo reći da je Floričićev video zapravo neprikazivački, da su se usmjerenost na sebe, reprezentacija u ja-formi i performativnost nametnuli kao vodiči sadržaja koji se nalazi negdje drugdje. (...)''
/Sabina Salamon, izvadak iz teksta objavljenog u: „Alen Floričić: Video 1998 – 2016“, MMSU, Rijeka, 2017./

Alen Floričić rođen je 1968. godine u Puli. Diplomirao je skulpturu na Odsjeku za likovnu kulturu Pedagoškog fakulteta u Rijeci, u klasi profesora Žarka Violića, te magistrirao na postdiplomskom studiju Videa i novih medija na Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje u Ljubljani, kod prof. Sreča Dragana. Radi kao profesor u Školi za primijenjenu umjetnosti dizajn u Puli, a od 2008. – 2012. radio je i kao vanjski suradnik na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Izlagao je na velikom broju samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i izvan nje, a njegovi su radovi predstavljani i na brojnim video projekcijama i prezentacijama. Bio je jedan od predstavnika Hrvatske na 51. Biennalu u Veneciji, 2005. godine. Za svoj rad nagrađen je mnogobrojnim nagradama i priznanjima, između ostalog: Grand Prix 25. Salona Mladih (Zagreb, 1998.), 2. Nagrada Zagrebačkog salona (uzastopce 2005. i 2007.), Nagrada Kalina (Rijeka, 2017.) itd. Radovi mu se nalaze fundusima najznačajnijih hrvatskih muzeja suvremene umjetnosti, kao i u nizu javnih i privatnih zbirki.  (pp)21.11.2018./10:58:12