Političke sjedalice

Zdravlje nije na prodaju, a nije ni demokracija, ali je sad na licitaciji  jedno i drugo. Uzme li se u obzir, koliko porezne obveznike koštaju „političke sjedalice“, na kojima su zasjeli oni što se pogrešno predstavljaju političarima, saborski zastupnici, članovi Vlade, predstavnici u raznim tijelima, domaćim i stranim, svi odreda preskupi su.  Za korist društvenoj zajednici koju ne pružaju, jer niti imaju svog mišljenja a niti stava. Da istinski djeluju.

Za prenositi naređenja, dobivenih izvana, dovoljni su i teklići.  O cijeni da se i ne govori, koliko bi puta isti ishod bio jeftiniji.

Iako je očigledno da smo različiti međusobno, kao države i ljudi, podneblja i klime, ekonomije i bruto nacionalni dohodak. Ali ako persone na političkim sjedalicama po tim  pitanjima ništa ne poduzimaju u korist  i za boljitak svoje društvene zajednice, uzalud ih je plaćati.

To, što je nešto nametnuto kao diktat izvana, dokaz je njihove slabosti, manjkavosti i nedoraslosti situaciji. Da, mi nemamo političare, već samo partijske birokrate, jer ozbiljan političar razlikuje se od partijskog birokrate, preuzimajući na sebe političku odgovornost.

Primjer iz nedavne povijesti je Josip Broz Tito 1948., rekao Staljinu, „Ne“, i time je preuzeo političku odgovornost na sebe. Neizvjesnu za daljnji razvoj situacije! O tome govorimo.  Biti političar znači vjerovati u sebe, i preuzimati odgovornost na sebe.

Ako se to ne radi, a vidimo da ne, k tome se vlastita nemoć i neznanje još opravdava kako je to nešto, nametnuto izvana, pa se tako ponavlja iz godine u godinu, iz mandata u mandat, znači samo jedno. Nas vode isključivo partijski birokrati, s kojima u konačnici upadamo u glib, gubljenja državnosti. Usput i banaliziranju demokracije. Sad je još samo pitanje, kada će se s njima izgubiti i strpljenje.

Za to vrijeme uopće nije teško, zainteresiranim promatračima,  koji imaju aspiracije na ovaj državni prostor, njezine resurse, a ne nailazeći na ozbiljne zapreke, uz slojeve partijskih birokrata, premreženih i raspoređenih na  rodbinsku udaljenost, učiniti što god ih je volja.