OSOBNO Adriano Šćulac: A što da radim…?

Jučer  (21. Siječnja) bio je Svjetski dan zagrljaja. Uostalom, da li ste znali da svaki mjesec u godini ima barem nekoliko tih svjetskih dana. Tako imamo osim Dana zaljubljenih - Valentinovo, Svjetski dan obitelji, Svjetski dan mira, Međunarodni dan carine, o da, da i to imamo. Zatim je tu i Međunarodni Dan zaštite podataka, Međunarodni dan života, Međunarodni  dan zaštite močvara, Svjetski dan socijalne pravde, Međunarodni dan materinskog jezika, Svjetski dan piva, Svjetski dan štednje itd, itd, itd.

Meni su u ovoj Kora od banane državi, koju neki i Hrvatskom zovu, najsmiješniji dani štednje i pravde.

Kao prvo, budi maher pa od prosječne radničke, iliti plaće djelatnika, uštedi nešto. Drugo, zamislite takozvanu Hrvatsku i Dan pravde. Pravda i pravo na svakom koraku. Ako za nešto ne znamo, nismo doživjeli, ne osjetimo barem jednom dnevno, onda je to nepravda. Prokleta i surova. „Svakim danom u svakom pogledu, sve vas više i više krademo i davimo“ trebao bi biti slogan Banana Republike, umjesto onog u narodu poznatog „Svakim danom u svakom pogledu sve više i više napredujemo“ kojeg je izrekao  drug Tito, nekad i negdje. Pokoj mu duši.

I tako prošao je nepaženo jučerašnji Dan zagrljaja. Grli se ti negdje i s nekim u ovo doba epidemija, pandemija i raznih demija. Ni slučajno. Da ste nekoga i zagrlili, tužio bi vas da ste mu prišli na manje od dva metra, a kamo li zagrlili. Nema grljenja rekli bi Beroš, Markotić, Capak i Božinović. Kakvo vas grljenje spopalo, pa da se nedaj Bože zarazite? Inače obožavam kvartet spomenutih, još kad im se pridruže Plenki Anemični, i Medved s Banovine, opetovano se raznježim i samo bih se grlio i ljubio. A ne smijem.

I tako se pitam, što da radim? S meni dragim ljudima ne mogu i ne smijem se grliti, druženje nema, idemo kao nekada na služenju vojnog roka, dva po dva, ne pozdravljamo se dlanovima, nego se šaketamo ili lupamo nogama. Pa se opet pitam, što da radim? Da idem šumom i grlim drveće, da gledam Sabor, da se veselim što imamo nešto što grad i državom zovu? Da čekam da mi cjepivo nabodu? Ne mogu ni to, pokupili ga saborski zastupnici. Oni se redom cijepili. Što netko ne izmisli cjepivo protiv laži, muljanja, otimačine i krađe, pa njih prve  procijepi, ako bi na njih općenito takvo cjepivo djelovalo?

Epidemija, pandemija, anemija, krađa, varanje, otimanje, šaketanje i nogetanje, red dva i dva, na metra dva, naša je svakodnevica. Kao da to nije dosta, pa moramo slušati Stožer, Anemičnog, ratnika Medveda, i ministra rada kojeg neki i A LADRO vić zovu, mislim da je Josip ime. Ej, taj je ministar rada. Ima 35 godina i postao uhljeb prije desetak  godina, al` se „naradio“.

No, proći će epidemije, pandemija, anemija, medvjedi, Ladrovići, i njima slični. Sve prolazi i proći će. Opet ćemo se grliti.

Zdravlje svima, pa i zlima

Vaš  Adriano Šćulac

22.01.2021./09:28