OSOBNO Adriano Šćulac: Tko mi je ukrao cjepivo?

Sabor. Kako to gordo zvuči. Sabor u zemlji Nigdođiji, Apsurdistanu, Uhljebistanu….ma nazivajte tu zemlju kako vam god drago. Uglavnom, pitali me neki, da li ja ikad gledam sjednice tog Sabora na malim ekranima? Nisam baš nešto to činio, no, za vrijeme dokle sam bolovao, riješio sam to jednog jutra i prijepodneva učiniti.

Uključih televizor, kad baš za govornicom neka Katarina Peović. Opasna, robusna, jakog glasa i tona. Još je i pisalo da je iz Radničke fronte. Istog mi je trena utjerala strah u kosti. Kud baš Fronte, pitao sam se? Naime riječ front, mi djeluje ratnički, a neki je i prozivaju što koristi tu riječ, kad se to veli, bojišnica.

Uglavnom pričala je o svemu i svačemu, a najviše ničemu. Inače su ti saborski zastupnici, putujuće enciklopedije, naime sve znaju. O svemu oni razglabaju, daju ideje, uče nas, ukratko znalci su vrhunski, za teme sve.

Nakon nje se pojavio neki Miro Bulj. Nisam ga baš puno razumio, jer je govorio meni nekim čudnim jezikom. Riječi „neš“ i „moš“ bile su mu često na repertoaru, a ja slabo znam značenje istih. Bilo je tih zastupnika još, ali ne bih na njih riječi trošio.

Izdržao sam gledanje tog Sabora, nekih pola sata, i postalo mi je loše. Sjetih se odmah i da su mi ti i takvi „ukrali cjepivo“ protiv koronavirusa.

Naime pred kamerama se „procijepili“ ni okom ne trepnuvši. Pitao sam se a gdje su rizične skupine? Stari, nemoćni, kronični bolesnici, medicinsko osoblje…

Procijepili se mnogi od njih, i gle čuda nema više cjepiva. Da li je istina da sve što dođe u Sabor, netragom nestane od tih „štetočina i uhljeba“? No, nisu oni krivi. Kriv je blesav narod, koji ih je tamo izglasao, postavio i koji im vjeruje.

Zdravlje svima, pa i zlima

Vaš  Adriano Šćulac (01.02.2021/08:46)