Prepreke i zapreke, nisu nikada nikome dobroga donijele. S tugom se sjećam nekadašnje Istočne Njemačke i Berlinskog zida. To je spomenik teroru, patnji i pogubljenima. Sjećam se ostalih zidova, rampi, balvana na cestama. Sjećam se granica i carina. Sjećam se kontrola i represije. Na kraju krajeva, za kojih mjesec i nešto dana, bit će 31 godina kako se počelo s takozvanom „Balvan revolucijom“ u okolici Knina. Što se nakon toga događalo svima je jasno. Ne ponovilo se nikada i nigdje.
Europa je bez rampi i granica, otvorena za sve i svakoga, mi se zatvaramo. Zato me žalosti, ljuti, čini me nesretnim, kada vidim da se u našem najbližem okruženju grade prolazi i prijelazi. Izbjegavam Rabac iliti Rampograd. Ne ide mi se u to mjesto. Prepun je zapreka i rampi. Nije mi jasno zbog čega? Nije mi jasno, od koga se oni to rampama i zaštitarima brane. Od nas? Svojih susjeda? Zašto? Zašto nas vrijeđaju, prave budalama, prave nas gostima na svome, a strane turiste prave anđelima, uzdižu ih.
Nitko mi nikada neće objasniti i uvjeriti me, da to tako treba biti.
Istina, kupljeni su hoteli, tamo od nekih i nekoga. Kupljeno je negdje i zemljište oko hotela. Pa što?
Mislim da nitko od nas neće ući automobilom na taj „njihov prostor“. Nije nitko toliko primitivan i glup, za što nas oni smatraju, da se parkira ispred nekog hotela, zauzme parkiralište autokampa, ili na bilo koji način, uznemirava goste, koji su svoj smještaj pošteno platili.
Ali mi smo kod svoje kuće. Želimo samo doći do našeg mora. Pa i u automobilu. Tko si uzima za pravo to nam uskratiti?
Mnogi napadaju gradsku vlast. Napadaju sadašnjeg gradonačelnika. Bez da glumim njegovog odvjetnika jer mu to nije potrebno, amnestiram ga. Nije on postavljao rampe. Ne brani mi on nesmetano kretanje u Rapcu. Čak štoviše, trudi se razgovarati i pregovarati s onima koji nam to uporno brane. Neke pomake je postigao i hvala mu na tome.
Krivci sjede negdje drugdje. Za današnje stanje je kriv netko drugi. Krivi su oni koji su prije dvadesetak godina posijali sjeme razdora. Krivi su „domaći majmuni“ koji skidaju gaće pred stranim kapitalom i dave svoje susjede, svoje ljude. Majmuni koji se jeftino prodaju. Ljube strancu dupe da bi jebali nas. Mogu sada, mogu još. Zaboravljaju na onu, radi što hoćeš, nećeš dokle hoćeš. Jadni i bijedni su.
Zdravlje svima, pa i zlima
(Adriano Šćulac) 01.07.2021/20:01