OSOBNO - Adriano Šćulac: Zar baš tako mora biti?

Ponedjeljak, 18. listopada, sati 8:30, parkiralište u Rudarskoj ulici, nazivamo ga i ispod Fine i kod zgrade Poreze uprave ili bivšeg IUR-a, nazivamo ga svakako, nebitno je u ovom slučaju, baš nebitno. Zatičem ljutog vozača, starije dobe i također starijeg modela automobila. Psuje, ljut je. Govori mi, piši, slikaj, žali se. Na prvu mi nije jasno što i zbog čega?
No, nije trebalo puno minuta, da shvatim kako je čovjek oštetio podvozje i automobilsku gumu.
Govorim mu, kako je pisano, slikano, snimano, o rupetini na kolniku parkirališta, ali je to očito pisanje nepismenom ili onom koji ne čita, ne gleda fotografije. Ne zanima ga, možda? A trebalo bi.

Bilo kako bilo, rupetina je i dalje tamo, automobili se i dalje uništavaju, o tome se čak i na gradskom vijeću govorilo.

Ne znam, da li nema volje, zanimanja, ili možda nekoliko tisuća kuna da se konačno ta rupetina sanira.
Eto, dragi moj gospodine ponovno pišem. Ne vjerujem u brzu sanaciju, ali vjerujem.
Sanirat će se rupetina, nekada, možda? Ipak je ured Labina 2000, tvrtke koja vrši naplatu na parkiralištima, mada je ono u Rudarskoj, gdje ste vi gospodine uništili automobil besplatno, a ured Labina 2000, udaljen samo desetak metara od rupetine. Možda pogledaju? Možda jave? Možda??
Ja napisah. Kakva će korist od toga biti, samo dragi Bog zna. No, gospodine iz oštećenog automobila, napravio sam ono što sam vam i obećao.

1_10