Kišoviti petak. Stariji gospodin „probija“ se od labinske pošte, prema "Mlinaru" i barićima u centru. Idem za njim. Zastaje i traži pogledom ljude. Obraća mi se. „Gledaj taj bezobrazluk i egoizam. Kako netko može ovako parkirati svoj automobil. Teže se krećem a on parkirao do samih stepenica. Najradije bi, da znam tko je, poslao ga u 3PM. Ma kurac je on Danac, barem ne onaj pravi, nego neki što samo živi u Danskoj, ali nije Danac“. Još je bujica riječi istekla iz usta ljutitog starijeg gospodina.
Prvo sam pomislio kako se buni iz nikakvog razloga. Već sam htio udaljiti se. No, zamolio me gospodin, znam ga iz viđenja, da slikam automobil. Prepoznao me. „Ti si onaj koji pišeš, molim te slikaj i napiši“ rekao mi je dobro držeći i inače pristojan, stariji gospodin.
Eto gospodine, slikao sam i napisao. Ne što će od toga biti neke koristi. Jer „Danci“ će se zasigurno i dalje ovako parkirati. Egoisti i nekulturni, kako vi gospodine velite. Osim toga, tko zna, možda su i "pravi" Danci?
(Adriano Šćulac) 28.11.2021/11:57