Osvrt Šoštarić Perković: `Svijet se vrti puno brže danas, nego prije, a sve što radimo besmisleno je ako nema ljudi`

Moglo bi se uzeti kao zaključak nedavne konferencije ministarstva rada, iznijet kroz panel diskusiju u Labinu, u kojoj su sudjelovali uvaženi gosti iz Zagreba, Primorsko-goranske i Istarske županije, te domaćini iz Labina. Na temu obrazovanja kao novog pogonskog goriva za gospodarstvo.

Obrazovanje je od presudne važnosti za razvoj, apsolutno svakog društva tako i hrvatskog. Međutim hrvatsko obrazovanje gotovo ne proizvodi svrhu za domaće gospodarstvo, ako se najbolje obrazovani ljudi, kao na pladnju isporučuju drugim zemljama, u kojima postaju građani drugog reda. Bez obzira koliko bili (ili ne) plaćeni. 

Sve dok vlast žmiri na oba oka, svjedoci smo, nitko se ozbiljnije ne bavi tom ključnom temom. Ni hrvatski Sabor ne nalazi potrebnim tematsku sjednicu posvetiti gorućem pitanju za opstanak države i nacije, već tridesetak  godina.

Pokušalo se kroz panel izlaganja u Labinu nametnuti potrebu za bolje plaćenim kadrovima po školama, i fakultetima. Međutim, odmah se nametnulo i suprotno pitanje, čemu ih plaćati više, ako je odjeljenja sve manje?

Izrečene brojke su zastrašujuće, koliko se manje učenika i studenata upisuje svake jeseni. Zato se i rijetko javno iznose. Otkrila ih je panel diskusija koje gotovo i nije bilo, a trebala je otvoriti prava pitanja. Ali se mikrofon, da li iz bojazni, tek davao iz ruke u ruku samo panelistima, dok se i oni sami nisu izmorili, vrteći jednu te istu priču, tri puta u krug. Umjesto da se pustilo prisutnima iz pune dvorane Sportskog centra, da oživi diskusiju, informacijama sa živog terena.

Na dugovječnost države utječe nepobitna činjenica  jesu li i koliko ljudi približnog materijalnog stanja. Ukoliko su velike financijske razlike u socijalnoj strukturi, država je bez perspektive. Njezino je vrijeme trajanja ograničeno i  kratkotrajno.

I tu se može povući paralela sa bivšom državom Jugoslavijom, gdje nisu bile velike socijalne razlike. Ako su primjerice građani i članovi partije vozili fiću, partijski su funkcioneri vozili fiat 1.300. Na godišnji odmor išli su svi, ljetovali većinom u odmaralištima, kojih je posvuda bilo. Ako su partijski funkcioneri  i ljetovali u Kuparima ili na Brionima, ništa od toga nije bilo njihovo. I većina ljudi je voljela taj život. Zasluge su  pripisivane partiji i Titu.  I  potrajala je da ju ljudi pamte. Hrvatskoj i sada fali „jedan Tito“, koji će korist od bogatstva, raspodijeliti na sve ljude.

Novca u Hrvatskoj ima, i nikada nije došlo u pitanje da ga nema. Ima i ljudi koji su jako bogati, samo  hrvatsko društvo danas nema ništa od toga, osim bruke i sramote, najčešće. 

Mlade ljude koji se obrazuju u Hrvatskoj, i gotovi predaju strancima, moglo bi se stipendirati  u inozemstvu. Da uče nova znanja i stječu dragocjena iskustva u razvijenim i uređenim društvima Europe i svijeta, a stečena  znanja da donose u Hrvatsku i ovdje primjenjuju.

Stranim  kompanijama u Hrvatskoj  odrediti koji postotak lokalnog stanovništva moraju zaposliti u odnosu na njihov broj zaposlenih, i država im podignuti granicu plaće ispod koje ih ne smiju platiti.

Te su prakse poznate u svijetu  i donose brze rezultate pozitivnih promjena. I Hrvatska to može učiniti, samo da ima volje.

Državni prioriteti su negdje drugdje, očito ne u Hrvatskoj. Podbacuju se redom političke obmane, o slobodi poduzetništva i slobodi granica, kao i slobodnom kolanju rada i kapitala.). Pokušajte kod „sjedinjenih drugova“ biti slobodni poduzetnik, pa nam iznesite svoja iskustva!

Korupcija je dio političkog i pravnog sustava, i gotovo  upisana u ustavu. Politička nomenklatura pogoduje stranim interesima, jer samo uz tako korumpiranu vlast mogu se  protežirati strani interesi diljem „Lijepe naše“, a zemlja držati u stanju neučinkovitosti, nerazvijenosti, nefunkcionalnosti i siromaštva.  Na očaj i jad vlastitog naroda.

Prisiljenog na kupovanje stranih proizvoda, koji njihove vlasnike čini još bogatijima, dok Hrvatsko društvo koje ih kupuje, iz dana u dan osiromašuje. Jednako i ustupanjem stranim interesima,  svojih najvažnijih resursa, bez kojih trajno ostaje. A  obrazovani ljudi itekako su veliki resurs. Nad kojim su se već morala upaliti sva zvona na uzbunu. Ali nisu!

Žalosti činjenica da se stvari od vitalnog značaja, još uvijek ne tretiraju ni ozbiljno, ni strateški. Već od danas do sutra. Tome u prilog svjedočio je i labinski gradonačelnik, „da je ova sezona odrađena samo zahvaljujući stranim radnicima, koji su izvukli sezonu, a što će biti dogodine, nitko ne zna“.

Za ministra rada čulo se da je premlad, i bez ozbiljnijeg realnog iskustva, pa se tek uhodava u situaciju, koja za gospodarstvenike, gori pod nogama. Više nije tajna, da nema radne snage, a još je dramatičnija, jer nema kvalificirane radne snage.

I sve to prolazi, uz korumpiranu vlast, da bi se protežiralo strane interese, o kojima ovisi čak i turizam, a za uzvrat kojih (pro) dajemo im najbolje prirodne i društvene resurse. Dokle? Gdje je granica na kojoj će netko reći stop!

Razlog zašto uzastopno opstaju korumpirane vlasti.  I dok je tome tako, strani vlasnici se još više bogate na nama, strani interesi u Hrvatskoj sve su izraženiji, a sama Hrvatska iz dana u dan sve siromašnija.

Taj se jaz mjerama na 20 i 30 godina u Hrvatskoj ne može zaustaviti, a još manje spriječiti.

Nažalost, korupcija je kao maslo za domaću političku nomenklaturu, u koje olako i rado umaču prste, i još su toliko gladni da ih sve krađe i pljačke nisu zasitile, pa nemaju sliku ni lijepoga ni dugovječnoga. Za sebe osobno, ni za hrvatsko društvo. Na opću žalost još uvijek su u fazi prvobitnog grabeža. U koji su strani interesi ukalkulirani svjesno, a njihovi stihijski.  Svaka čast svim čestitim izuzetcima! Koji su spremni dati ostavku.

I zato je korupcija u Hrvatskoj „Sveta krava“ u koju se ne dira, jer bez nje štošta od svega pred našim očima, ne bi bilo moguće. Sada to više nije problem jedne stranke, već je problem sistema u cjelini. (K.Š.P.)26.09.2022./08:39:08