OSOBNO - Adriano Šćulac: Standard, use, nase i podase

Tri dvojke su za nama. Godina koja je za prošlost, imala je broj 2022. Brojimo novu, s jednom dvojkom manje. Nekima je ona prošla bila baš za taj broj, za dvojku, nekima za peticu, nekima možda za desetku. Bila je kako kome, kao i svaka protekla, kao što će biti i svaka nova. Prolaze, lete, prebrzo, ali valjda je to svima tako, opet valjda, to tako i mora biti?

Nema više te 2022. nema više ni hrvatske valute, kune zvanom, ali zato ima takozvanog Schengena i Eurozone. Da vam budem iskren, nikada baš nešto pretjerano nisam vjerovao u nikakve saveze. Postojali su nekada Sovjetski savezi, Njemački savezi. Savezi Jugoslavija zvani, Češka i Slovačka su također bile neki savez. Kako su svi ti savezi završili, nažalost znamo. Pišem nažalost, jer su neki krvlju bili razvrgnuti.

Tako mi se čini da će i taj Europski savez, s vremenom nestati, koliko se god mnogi njemu veselili i njime se pravili važni, jer eto baš su oni zaslužni, da smo dio tog nekog saveza. Naravno da nisam prorok, ni znalac, ni vrač, ni pesimista, ni negativac, jedino u te saveze ne vjerujem. No, vrijeme će pokazati.

Vesele se mnogi. što više nema granica, nema kontrola, nema rampi ni carina. To je dobro i istina. No, rampe nisu nestale. Rušimo ih tim savezima, gradimo na domaćoj zemlji i domaćem tlu. Više imate rampi u Rapcu, nego na putovanju do Reykjavika. Neću o rampama, ali netko ih ruši, netko te porušene, nanovo postavlja.

Gledam i slušam neki dan u jednoj teve emisiji, našeg komičara Željka Pervana. Čovjek govori voditeljici, neka prestane kritizirati i “pljuvati“ političare. „Kudite, „pljujte“, kritizirajte narod, jer nije on ništa bolji, čak dapače. Taj je narod izabrao te političare. Pokvaren narod bira pokvarene političare“ rekao je Pervan. Recite mi da to nije tako? Mislim, da je Pervan pogodio u „sridu“.

Ali tko hebe njega i one koji misle kao on. Imamo Euro i Eurozonu. Prvi dan nove godine popili su Plenković i neka Ursula, kavu u Zagrebu. On je to platio s pedeset eura, Bankomati nisu radili, pa je valjda imao eure pod jastukom, ili mu ih je netko posudio. Bilo kako bilo, bitna je Ursula i savez.

Kaže mi susjed kako plačemo, a imamo jebeno dobar standard. Velim mu da mnogi standard mjere balkanski, onom „Use, nase i podase“. Bitno je imati skup i velik automobil, par kuća za odmor, i nekih stotinu tisuća eura na računu. Za mnoge je tako, i neka.

Mislim ipak da je standard, doći doktoru za par sati, dobiti vrijeme za specijalistički pregled za par dana. Mislim da je standard imati mamograf, ali ne prošnjom, nego da ga sistem kupi, mislim da je standard dobiti vrijeme za magnetsku ili ultrazvuk za par dana. Ne mislim da je standard, janjetina, par tisuća eura, ni use, nase i podase.

Eto tako mislim. Imam li pravo ili ne, vrag bi ga znao? Ali mi mišljenje nitko oduzeti ne može.

Zato nabijem Euro i Eurozone. Volim dobro zdravstvo, funkcionalno školstvo, dobre vrtiće, naravno besplatne, dobre ceste, bez rampi, čisto more i zrak, pristojne i dostojne mirovine. Želim zapošljavanja s pristojnim plaćama. Želim da nam mladi ne bježe glavom bez obzira. Da ostaju ovdje, da svojim znanjem dižu prosjek plaća. Želim da ne uvozimo radnu snagu, koja ruši i minimum mjesečnih primanja. Želim normalno, pošteno, sposobno društvo. Društvo koje cijeni znanje, pamet, sposobnost. Društvo u kojem nije najvažnije imati broj političke iskaznice, partije koja je na vlasti. To bi za mene bio standard. Svaka čast janjetini, masnim eurima, bazenima i vikendicama. Neka je i njih, ali ne vode ničem dobrom. Barem ne za društvo u cjelini.

Tako mislim. Možda blesavo, možda krivo, možda nikako. No, sve mi mogu oduzeti, ali da mislim ne. Pa makar i malim mozgom.

Sretna svima Nova Eurozonska godina, od srca.

(Adriano Šćulac) 03.01.2023/14:36