OSOBNO - Adriano Šćulac: Krivi smo, ja, ti, on, ona, oni

Oduvijek sam volio slušati starije od sebe. One, od kojih sam mogao puno toga naučiti. Tako sam se neki dan drage volje, odazvao pozivu par starosjedioca koji žive u Zartinju nedaleko Labina. Rekoše mi kako se čude, nezadovoljni su, misle kako to što se tamo događa, nema nikakvog smisla, a tiče se gradnje kuća i turizma.

Vozeći se prema tom mjestu, prvo što sam uočio je, kako nečim što cesta nazivaju, mada to s cestom nema blage veze, ima postavljen znak da je zabranjen promet vozilima težine veće od pet tona. Već nakon stotinjak metara, morao sam van te kaldrme, jer mi je ususret dolazilo vozilo koje ima i dvadesetak tone. Toliko o poštivanju propisa vozača koje profesionalcima nazivamo.

Kod susreta s moja dva domaćina, slušao sam kako mještani tog naselja negativno reagiraju, na gradnju previše kuća. Misle kako će to biti takozvane kuće za odmor. No, vele mi, da će ih zasigurno pokupovati stranci. Iznajmljivati na crno, jer govore mi, kako većina stranaca to i čini. Slušam ih, pa se mislim kako to tako može, ali i ne mora biti. Pogledao sam to u vrijeme mog posjeta „mrtvo gradilište“ i zaista crvenih ciglenih kuća u gradnji, jedna na par metar od druge, koliko ti samo srce želi. Što je istina i da li je, ono kako starosjedioci tog mjesta misle, ne znam?

U svakom slučaju, i osobno mislim kako je to sve zajedno nakaradno. Ne samo u Zartinju, nego diljem obalne Istre. Kuća na kući, bazen na bazenu. Sve rasprodano, poklonjeno, pokupovano ili već što?
Onda čitam kako je talijanska Autonomna regija Južni Tirol (Alto Adige), na sjeveru zemlje, uvela ograničenje na noćenja. Broj turista koji mogu prenoćiti više neće smjeti prelaziti broj posjeta iz 2019. godine. Zabranjeno je otvaranje novih smještaja, a sve u pokušaju da se spriječi prekomjerni turizam.

Mi nažalost tako ne razmišljamo. Betoniziramo sve. Labin je postao hrpa betona. Stanovi na sve strane. Govore kako se kupuju. Najvjerojatnije. Samo ne znam tko? Bilo bi zanimljivo znati koliko je domaćih ljudi to učinilo? Koliko mladih obitelji ima mogućnost u gradiću poput Labina, metar kvadratni stana, plaćati i po tri tisuće eura kvadrat? Pa mi nije teško zaključiti za koga i zašto se grade. Naravno tržišna je ekonomija. Svatko, tko ima mogućnosti ima pravo kupiti što god i gdje god hoće. Mada se u nekim zemljama to ipak ne može. Švedska recimo. Ne rasprodaju oni samo tako. Postoje pravila. Moraš imati radnu i boravišnu dozvolu. Posao, zaradu, pa kupuj. Ne može se stići bilo od kuda, da bi se kupnjom nekretnine „oprala lova“. No, neka se gradi. Neka se kupuje. Jednog ćemo dana mi, ili neki poslije nas, morati objasniti sada rođenim naraštajima, zašto smo i zbog čega to činili. Za hrpu eura, dolara ili već nečega. Zašto smo rasprodali djedovinu i očevinu? 

Naš župan, Boris Miletić, nedavno je u jednom intervjuu rekao doslovce da: „Moramo biti svjesni kako infrastruktura neće izdržati. Iz Županijskog Upravnog odjela za graditeljstvo vidimo što nam predstoji, a to je veliki broj zahtjeva za izdavanje novih građevinskih dozvola, dakle izgradnja novih objekata. Taj trend porasta gradnje novih objekata ne prati samu infrastrukturu, bilo da govorimo o vodoopskrbi ili opskrbi električnom energijom, čemu smo imali prilike svjedočiti već 2019. godine kada je mreža jedva izdržala. Za pet godina, ako nam se dogodi novih dvjestotinjak tisuća ležajeva, a sad smo već na njih oko 420 tisuća, dovest ćemo se u situaciju da nećemo moći opslužiti, kako naše građane, tako i goste", rekao je Miletić, te naglasio kako je s tim povezano i pitanje cestovne infrastrukture, ali i gospodarenja otpadom. Tom je prigodom Miletić pozvao čelnike općina da na svojim vijećima rasprave, primjerice kroz reviziju općinskih Prostornih planova, kako pristupiti navedenoj problematici.

Mislim kako Miletić „kasno na Kosovo stiže“. Priobalje Istre je već uništeno. Rasprodano. Zašto, treba pitati one koji su prodavali i one koji prodaju i dalje. Državne zakone koju tu i takvu gradnju dozvoljavaju. Građevinske dozvole koje neki dobivaju s dva telefonska poziva. Meni samo nije jasno kako to da stanovnika ima sve manje, a građevina sve više. Za koga su i tko ih kupuje? Kakve to od toga, društvo koristi ima? Da li imamo bolje zdravstvo, školstvo, vrtiće, ceste, standard svih? Ako da, prodajmo onda i dalje. Ima nas na poluotoku nekih 180 tisuća, a imamo skoro 500 tisuća registriranih ležajeva. Gdje je i zašto Miletić bio ranije? Gdje sam ranije bio ja, ti i on i ona i oni i mi svi?
Hvala starosjediocima Zartinja na pozivu.
Bila jednom jedna Istra.

(Adriano Šćulac) 19.04.2023/08:59