OSOBNO Adriano Šćulac: Ljudi moji je li to moguće?

Oni stariji, sjetit će se najpoznatijeg sportskog komentatora ovih prostora, Mladena Delića. Imao je originalnu i uvijek glasnu uzrečicu koju je često koristio a glasila je „ma ljudi moji je li to moguće“. Sjetih ga se jučer, kada sam po prvi put nakon duljeg vremena, vozio ulicom Mate Blažine, koja čini spoj Zelenica i Trga labinskih rudara, točnije gradske tržnice. U toj ulici, „duljine“ čak nekih stotinjak metara, bile su na kolniku rupetine koje su nakon čestih pisanja medija, pa i našeg portala, konačno sanirane. Barem sam ja tako mislio, te sam zbog toga tu ulicu ranije izbjegavao. Konačno se jučer uputih tom na "novo asfaltiranom" ulicom, pokrpanih rupa.

Ali fige mi, neke rupe pokrpane, ali dvije najveće i najdublje ostavljene. Ljudi moji je li to moguće, bio bi uzviknuo pokojni Mladen Delić.

Ne znam da li je to fušarenje ili nas, namjerno pravljenje budalama? Zar onaj ili oni koji su naručili te radove, nisu vidjeli da su najgore, najveće, najdublje rupe, ostale. Tko to i kako nadgledava te i takve radove? Zašto se skoro pa uvijek stvari čine polovično? Da li zbog ušteda, ako da, onda je puno skuplje da izvođač radova još jednom izađe iz zone komfora i pokrpa preostale rupe. 

U svakom slučaju jadno.
Da li se za „urađeno“ netko stidi?

(Adriano Šćulac) 27.06.2023/08:54