Da nema moći, bez prave moći, svjedočimo danas, na brojnim primjerima posustalog narativa koji sam sebi proturječi. Htjeli ili ne, ubačeni smo u vrtlog velikih geopolitičkih zbivanja koja nam se priječe, ma na koju stranu se okrenuli. A vrijeme je takvo da je dobro gledati na sve strane i odvagivati pružene informacije, sa dozom pitanja. A je li tome baš tako?
Kada bi slijepo uvažili korporativne medije, a predstavljaju se kao službeni, više u abecedi ne bi ni postojalo slovo R, a kamoli zemlja Rusija. Zgromila ju je nadmoćna zapadna vojna sila tehnike, a dobro obučeni plaćenici – borci, počistili teren, od zaostalog nereda. Život i demokracija su, uz ljudska prava po zapadnom receptu zaštićeni.
E da je tome tako. Ne bi bilo, ni kruha, za vojnike sa njima suprotne strane, a kamo li borbi koje se vode svim sredstvima. Postavlja se pitanje čemu i tko uopće još traži ratnu tehniku, diljem zapada, kada je prema štancanim vijestima korporativne medijske istine, odavno naciljani neprijatelj na istoku, već potučen.
Čak više ni poznata mađarska obitelj Soroš, neće financirati razvoj civilnih društava, osim u zemlji pobjednici, prema službenim izvješćima napredovanja, po svim pravcima Ukrajine.
Iako ozbiljnije analize ukazuju na prepolovljeni broj od početnih, preko 44 milijuna stanovnika, a kad se zapadna ratna kuhinja tek počela zagrijavati, za ovu ratnu avanturu, jer joj diplomatska baš ne ide najbolje, još prije davne 2014.-e, ta je zemlja brojila više od 50 milijuna stanovnika. I obećavala je!
Sada se i na zapadu iščitava razočarenje zbog uzaludnog financiranja rata milijunima dolara američkih poreznih obveznika, a da se ništa nije riješilo kako su projektanti obećavali. Međutim o izgubljenim životima, u sukobu koji se propagira do posljednjeg Ukrajinca, nema ni spomena. Što uopće znači ljudski život u ovakvom krvavom igrokazu?
Hoće li se opet pojaviti „jedna“ Madeleine Albright, kao poslije američkog napada na Irak, kada je za nedužno stradanje 500 tisuća nevine dječice, izjavila, „vrijedilo je!“.
A već sada, probija se podatak o uzaludno izgubljenim životima , bez odgovora „za što?“ Osim ratom za čije? tuđe interese, na izmrcvarenoj zemlji sa preostalih tek 20 do 25 milijuna stanovnika, procjenjuje se.
Gle čuda. Soroševa financijska pomoć spominje se još za Moldaviju i zapadni Balkan. Da poprave stanje ljudskih prava, uz pomoć medija naklonjenih zapadu. Treba li im vjerovati? Iste su postavili u Ukrajini, i financijski osiguravali najmanje dva prethodna desetljeća. Rezultate toga projekta upravo gledamo.
Nekim slučajem baš sada, kod nama susjednih zemalja, suprotstavljaju se interesi naroda i izvana im nametnutih visokih predstavnika. A da nitko ne zna što točno ti predstavnici jesu. Bit će da je sve to za demokraciju i ljudska prava. A niti slučajno radi izazivanja novog ratnog žarišta i borbe za novu geopolitičku poziciju?
Na žalost onih u Europi, koji su dobro egzistirali na izdašnom Soroševom financiranju medija, loša je vijest, da im to financiranje prestaje. Ima li to veze što je u međuvremenu, Europa potučena kao nevažna i bezglasna, u novom igrokazu velikih ciljeva? Naravno da ima, kad je i sabijena u samo dno. Dok je na bojištu situacija gotovo kao i 1914. borba za otimanje, tuđih (vrijednih) sirovina i geostrateškog položaja.
Stvari se ponavljaju iz rata u rat, a nama se kao bumerang na naplatu vraćaju, preskočene a nenaučene lekcije od ranije, sa zadaćom da ih ovaj puta savladamo, do potpunog razumijevanja. U našem je interesu, da ga naučimo sami definirati.
Situacija je takva, da malo čemu od plasiranih podataka sa značajem, vrijedi povjerovati na prvu. Kao što svaki novčić ima i drugu stranu, tako i ove ljetne priče, a koje nisu samo priče, imaju svoju duboku pozadinu.
Službena medijska izvješća samo su jedna uljepšana strana, velikih želja i samoproglašenih velikih gospodara, nažalost i olako bačenih novčića, poreznih obveznika. Poglavito Europljani to dobro razumiju, u svakodnevnim cijenama i naglom strmoglavljivanju ekonomije ka dnu. 21.08.2023./07:52:22