Osvrt Katarina Šoštarić Perković - Kako je Labin prodao dušu

Dogodilo se! Slučajno ili namjerno, ostaje da vidimo, da je Labin ispustio dušu. I zanemario ono što bi se prepoznavalo kao srce grada.

Uzimajući u obzir i činjenicu da Labin nije mega polis, ne znači da i kao manji gradić ne smije imati središte u kojem bi kucalo srce grada.

Itekako mu je trebalo biti važno, pa neka je veličinom, samo gradić, kad već nosi službenu titulu Grada, ništa nije sporno.

Pogleda li se unatrag godina za godinom, ispuštala se malo po malo duša grada, da bi ostao bez nje. I danas se možete slobodno upitati, a zašto bi se uopće zaustavljalo u Labinu?

Osim ako niste u potrazi za keramičkim pločicama ili vam treba nešto iz agrarije.

Sliku grada su mijenjali korak po korak drugi, samo ne u interesu grada, već protiv njega. A Grad, kao da je čitavo vrijeme spavao. Propustile su to zapaziti još prve političke garniture u slobodnoj RH, a onda redom nastavile istu praksu i sve kasnije. 

Došla je najprije jedna malo veća trgovina mješovitom robom za kućanstvo, pa je u sklopu prodaje, u izdvojenom prostoru postavila svoj kafić . Onda je došla i druga veća trgovina, pa je  postavila  barić. A onda je došla nova benzinska postaja pa je i ona postavila kutak za popiti kavu. A onda je došla nova trgovina iz lanca takvih istih po Europi, pa je i ona postavila svoj kafić. Potom su se promijenile i benzinske pumpe, ali je došla druga benzinska, pa je i ona postavila vlastiti kafe bar.

I da li se to kojim slučajem, učinilo uznositim za Grad Labin? Naravno da nije. Osim ako se (pogrešno) misli da su to neke nove vrijednosne sastavnice, današnjeg društva.

Ili, da li su to značajke na kojima počiva ona istinska vrijednost Labina. Naravno da nisu!  Ništa ovdašnji čovjek nema sa tim supermarketima, osim da ga guše i sputavaju u njegovom radu, a mlade im zavode, lažnim sjajem bezbrižnog života. Kakav na duge staze ne opstoji.  

I tako se dogodilo da je iskliznulo iz ruku, takoreći srce grada.

Poučeni dosadašnjom praksom, vidimo da je ikako bilo moguće, uguralo bi se i neku mega trgovinu iz lanca istih, pored ili umjesto velike Kavane u Gornjem gradu. Samo što se još uvijek nije pojavio netko dovoljno bezobziran, i zatražio da se nekoliko okolnih kuća jednostavno sruši. I napravi mjesta za supermarket i spremište za potrošačka kolica na lancu. I k tome malo veći parking samo za potrošače.

Nastavi li se prilagođavati prostor tzv. investitorima izvana, može se i to očekivati, a nekako se ide i ka tome smjeru.

Grad ima odlično riješeno usporavanje prometa na Zelenicama, pa opet nije postignut puni efekt za ono što se u nedostatku pravoga središta, drži takvim.

Zbog neprekidnih automobila koji tutnje prometnicom, na obližnjim terasama ne može biti ni neometanog razgovora,  a kamo li gradskog ugođaja. Uz automobilsku buku, zaustavljanja i iskrcaja  iz dostavnih vozila, slike prijepodnevnih sati više sliče nekom tranzitnom kolodvoru.   

Ima Labin i sportsku dvoranu, za svaku pohvalu! , ali nije ni to srce grada. Ima i šoht, pa šta? Ako ga se ni u koju svrhu nije uključilo.  Imat će i spomenik rudaru, i? Hoće li to biti srce grada? Sa ovim načinom razmišljanja, naravno da neće.

Postavlja se pitanje, zašto je tome tako? a takva se pitanja ne samo pitaju, nego i ponavljaju.

Je li to stoga što se još uvijek nije ni razmišljalo u tom pravcu, ili bolje rečeno, zato što se u Labinu to jednostavno ne-ra-zu-mi-je!

Bilo je u zadnje vrijeme najava kako će doći na Štrmac nešto velikoooo ,,,,, . Pa,,? Da li je to veliko, postalo srce grada? Nije!

I da li to sve, što se parcijalno pojavljuje, sad ovdje, pa ondje, uopće radi u interesu Labina? Da li išta od takvih novonastalih sadržaja promovira Labin? Odgovor je, Ne! 

Zapravo samo pokazuje do koje mjere i kojom brzinom grad gubi sebe i postaje samo goli teren na kojem neki drugi vode utakmice, u svoju korist, čineći od ovog grada jedno veliko sajmište, a na kraju i bez pravog gradskog sajma.

Dolaze tako i redaju se sadržaji u nizu, već viđenoga, koje apsolutno ničim nisu i neće oplemeniti Labin.  Osim što je svako takvo mjesto pozvalo ljude da dođu, jer i tamo mogu na sijaset načina isprazniti svoje novčanike. I potom 0stati razočarani skupoćom, utonuti u istu dozu svoje tuge, nezadovoljstva ili depresije. I pitati se u kojoj EU zemlji se ljepše živi? Da možda ipak odu negdje van.

I kad se pogleda i upita, zašto bi se ljudi uopće uputili u Labin? U ovo ljetno vrijeme, ovih ljetnih večeri, a koje su se itekako mogle osmisliti, na ležeran i nenametljiv način. Da ljudi sami osjete želju izaći i osjetiti dio gradskog ugođaja. Bez da ih pozivnicama zovu, ravnatelji i pročelnici i drugi čelnici. Njihovo je samo da rade najbolje moguće, posao za koji su plaćeni. A ljudi će sami prepoznati i osjetiti sve ono što se čini dobro.  Ali, da grad nema svoje središte, to nikako nije dobro.

U nedostatku toga „nečega“ gradska tržnica je još jedina točka oko koje se vrti nešto autohtono i gradsko.  To je još jedini razlog da se dođe u grad, gdje se predstavlja Labin, kao puno širi pojam.

 I da li je Tržnica!  to srce grada? Pa i nije, jer nikome nije stalo da to malo okruženje definira u srce grada i da mu udahne dušu.

Treba li grad biti milijunski da bi imao srce? Ne! Ima primjera i vrlo malih gradića uz velike, koji su prekrasno zaokružili svoje gradsko središte. A veličinom jedva da su gradići. Poimence ih nećemo spominjati, da ne bi važnost dali jednima, a nehotice zaobišli druge.  

Uglavnom, iako su veličinom jedva gradovi, znali su definirati ono nešto, njihovo! Što Labinu nikako ne ide.

Katarina Šoštarić Perković

24.08.2023./08:35:37