OSOBNO - Adriano Šćulac: Zašto slavimo otrove?

Prije četiri godine, prebolio sam, uspješno zasad, karcinom debelog crijeva. Svi oni koji su taj pakao prošli, znaju kakvi su to strahovi i muke. Pri dijagnozi bolesti a i kasnije kod operativnih zahvata, terapija i kontrola, stručnjaci medicine, kirurzi, gastroenterolozi i ostali stručni kadar, bili su složni u jednom. Na moje konstatacije kako sam bio i jesam genetski podložan toj opakoj bolesti, rekli bi mi kako je to istina, ali samo djelomično. Za nastajanje karcinoma na tom mjestu, „zaslužni“ su i razni lidolovi i sparovi, reče mi kirurg koji me dvaput „rezao“.

Ne baš nešto često, ali tu i tamo sjetim se tih riječi. Vjerujem struci. Vjerujem onima koji znaju. Ponekad mislim, kako smo o mnogim stvarima krivo informirani, o njima malo ili nikako ne razmišljamo. Sjećam se kako se cijela Labinština bila digla na noge, kad nam je dolazio Rockwool. Em zagađuje, pobit će nas, trovat će nas. Meni je i onda sve bilo jako čudno. Znao sam kako Rockwool djeluje u Skandinaviji, u kojoj sam dugi niz godina živio, i nikada se nitko radi toga, bunio nije. Znao sam da je sve u redu, jer su Skandinavci poznati kao narod koji najviše u Europi, drži do ekologije i narod kojima se nikakve prljave industrije ne mogu prodavati. Naravno da sam tada bio „označavan“ kao igrač Danaca.

Pokušavam ponekad povlačiti paralele o ta dva događaja. Rockwoola, na koji se krenulo demonstracijama i prosvjedima. Bušenjem guma na kamionima i prijetnje smrću vodećim ljudima te kompanije te klicanja, slavlja, pjesmi i plesu kad su u naš grad dolazili razni lidlovi i sparovi.

Naravno da se moramo hraniti. Naravno da nam trebaju trgovački centri. Naravno da moraju biti kod nas i oko nas. Ali bi se trebali češće pitati, što nam te, sve redom strane kompanije, prodaju? Da li su to iste namirnice koje prodaju i u svojim matičnim zemljama? Nikakve kontrole nema. Zato se više veselim Rockwoolu, nego tim njemačko, austrijskim trovačima, koji nam prodaju ono što u svojim zemljama ne smiju. Ipak smo mi kontejner i margina Europske Unije. Zato su nas i primili pod svoja njedra. Glupome možeš i muda pod bubrege prodati. Pa bilo to i pod cijenu smrti.

(Adriano Šćulac) 21.09.2023/09:11