Osvrt Katarina Šoštarić Perković - Dvostruki ili trostruki trošak?

Želja stanovnika da se baš njihova cesta asfaltira, jer im je dojadilo preskakanje po rupama, i ostacima odrona nekadašnjeg asfalta,  koji se još samo gdjegdje, u preostalim tragovima tek nazire.

Katastrofalno stanje nerazvrstanih cesta na području Općine Kršan, bilo je po x-ti puta potaknuto, pa i na posljednjoj sjednici Općinskog vijeća, pokazalo se aktualnim. Iako to nije specifikum samo Općine  Kršan, jer tema je aktualna i u susjednim općinama Labinštine.

Kada je riječ o nerazvrstanim cestama kao da se dirne u osinje gnijezdo. Pa izroni pitanje, tko je važniji?  Jer pravci koji će te godine dobiti prednost asfaltiranja, kao da imaju „ono nešto“, što drugi  nemaju ili ne znaju da postoji. Međutim,  da kilometri asfalta nisu bezobrazno skupi, i da se tamo gdje se postavi novi asfalt,  ceste ne ruiniraju tako brzo, kao što se događa posljednjih godina, manje bi se mjerkalo tko je važniji, a tko manje važan.

Kad bi promptno održavanje lokalnih cesta, koje žiteljima doista život znače, redovito išlo umjerenim tempom, postigla bi se zadovoljenost stanjem na terenu  u vrlo visokom postotku. I u skladu sa priljevom i odljevom novca iz proračuna. Bez dodatnih vapaja i izvanrednim prijetnjama. I ljudi bi bili puno zadovoljniji, nego su trenutno.

Za stanje kakvo je sada, istini valja pogledati u oči i izračunati, koja se cijena plaća trendu ležećih policajaca? Svakako treba uzeti u obzir nebrojene zahtjeve, da se na svježe asfaltiranu cestu odmah postavi nekoliko ležećih policajaca, navodno radi smanjenja brzine prometovanja, jer prometni znakovi više nisu u modi.

Svi takvi upiti dolaze od ljudi s terena, drugim riječima za dodatno namjerno devastiranje već uređene lokalne prometnice, koja eto sama za sebe ne može reći što bi više voljela.  Pa kad se već postavilo ležećeg policajca, ni netom uređena prometnica,  nije više ista. Već je svjesno ruinirana.

Ma koliko god ih bilo, neobuzdani vozači takve prepreke nastoje zaobići, ili  ( ne znamo tko) čak smjelo skidaju pojedine elemente sa ležećih policajaca. Dovoljno za nesmetani prolaz samo dva kotača na osobnom automobilu. I što se učinilo? Osim dvostrukog troška.

Veliki doprinos  devastiranju nerazvrstanih cesta daju i pojačane, a moguće i nekontrolirane gradnje novih stambenih, odnosno turističkih objekata. Dovozi i odvozi materijala, građevinske mehanizacije i druga preteška vozila, preveliki su teret za skromne lokalne prometnice, ranije kozje staze, a koje ljudima i danas život znače.  I nisu napravljene u komercijalnu svrhu,  da prečesto podnose pretešku građevinsku i ostalu prijevoznu mehanizaciju.

I naravno da se ceste, uslijed nekontroliranih pritisaka dva, tri, možda i više puta, brže ruiniraju, od uobičajeno očekivanog vijeka trajanja. Nakon što ih lokalna zajednica uredi skromnim sredstvima iz općinskog proračuna. Jer asfaltiranje kilometra ceste, vrlo, vrlo je skupo.

Živimo u vremenu kad se puno toga rješava (ne)opravdano u hodu i u trku, kao i maksimalnim pretrpavanjem radnih sati u danu, i (ne)dozvoljenog tereta u prijevozu, pa i prometovanjem bez obzira na postavljene ili ne postavljene znakove za ograničenja tereta.

I prije nego se oglase vapaji i krici za asfaltiranjem  baš „moje ceste“, ne bi škodilo, sagledati situaciju na terenu i poduzeti mjere predostrožnosti. Da se nakon sanacije i novog asfaltiranja u novu devastaciju ne nahrupi već slijedećeg dana. Poglavito učestalim vozilima sa prevelikim teretom.

Možda bi dobro bilo razmisliti o svrsishodnosti postavljanja  i neovlaštenog skidanja ili samo demoliranja, ležećih policajaca. O postavljanju adekvatnih prometnih znakova koji reguliraju dozvoljene terete, po određenim vrstama nerazvrstanih cesta. Kao i gabarite vozila, poglavito građevinske mehanizacije.

Već sutra će netko kupiti ledinu i početi zidati vilu za 600 kreveta, i naravno da mu je interesu, dopremiti odmah i sve što mu treba. U što manje prijevoznih tura, sa što većim megalomanskim vozilima.  Da mu bude isplativo.

I  na vama je lokalno, da si izračunate! Isto to! 

(Katarina Šoštarić Perković/ Foto: H. M./Klix.ba)