OSOBNO - Adriano Šćulac: Još uvijek ima dobrih ljudi

Prije nekoliko godina, slomio sam gležanj. Na štakama i s gipsom na nozi, „odskakao“ sam na pregled obiteljskom liječniku na labinskom domu zdravlja. Dan ljetni, vruć, s temperaturom od skoro 40 stupnjeva. Nakon pregleda, jednostavno nisam imao snage za povratak kući. Mislio sam da mogu, ali nikako nije išlo. Vrtoglavica, loš osjećaj, bolovi u gležnju, usprkos gipsu, učinili su, da nisam imao snage pokrenuti se. Da stvar bude gora, nisam kraj sebe imao ni mobitel, pa nisam mogao zvati nekog od obitelji da automobilom dođe po mene. Sjeo sam na zid pred domom zdravlja. Ubrzo je naišao jedan gospodin koji se nakon pregleda namjeravao  automobilom odvesti kući. Zamolio sam ga, da li bi mogao „odbaciti“ i mene do kuće. Bez riječi me pogledao, sjeo u automobil i odvezao se. Moju molbu čuo je i meni nepoznati mladić, koji je bio u blizini. 

Vidjevši da mi gospodin nije htio pomoći, ponudio se, da me on odveze. Mlad čovjek u crnom Golfu, pomogao mi ući u automobil, odvezao me do kuće i pomogao mi uz stube, do stana.

Danima sam mislio na tog predivnog mladića i pitao se zašto mi stariji gospodin nije htio pomoći. Strarijeg "gospodina" viđam po gradu. Nisam na njega bio, niti jesam ljut. Zaboravio sam na anegdotu, ali me rastužuje što postoje ljudi poput njega.

Zato sam s radošću pročitao pismo i članak jedne naše čitateljice nedavno objavljen na ovom portalu.
Njena je kći, naušnice koje joj sentimentalno jako puno znače, skinula i umotala  u papirnatu salvetu na kuhinjskom stolu. Ne znajući što je u salveti, otac je sve to bacio u smeće. Da stvar bude gora, ubrzo su i djelatnici komunalnog poduzeća smeće ispraznili iz kontejnera. Salveta i naušnice u njoj završili su na deponiju smeća.

Neutješna djevojčica bila je van sebe. Majka je nazvala komunalno poduzeće. Dvojica djelatnika odvezli su se do odlagališta Cere. Uz pomoć majke koja je prepoznala vrećicu u kojoj se smeće nalazilo, pronašli su salvetu i naušnice u njoj.

Što reći za Nina Knapića i Tonija Verbanca. Dvojac, imenima i prezimena zaposleni u komunalnom poduzeću. Veliki su i dobri ljudi. Djevojčica opet uživa u njoj, jako dragim naušnicama. Toni i Nino pokazali su, kako male životne stvari, pomoć i usluge, znaju biti najveće.
Pomoć i briga za ljude oko nas, je nešto najveće. Drago mi je i veseli me, da još uvijek ima dobrih ljudi.

(Adriano Šćulac) 14.12.2023/08:54