Katarina Šoštarić Perković: Hoće li Zapad stradati zbog nerazumijevanja 21. stoljeća

Izgledi su gotovo svakodnevni. Put do pakla popločan je idejama i zamislima sročenim u švicarskom skijaškom mjestašcu, Davosu, gdje se uskoro održava skup samopostavljenih  bogataša o nakaradi ljudskog života za 21. stoljeće. Koji po tamo verificiranoj ideologiji vodi samouništenju, a ne razvoju.

Iako se njihove maštarije odnose samo na dio zapadnog svijeta,  nekih petnaest posto, od cijele zemaljske kugle, sa zabranama i ograničenjima, koja smišljaju čini se kao da stvaraju za tri zemaljske kugle. Ako su i pretjerali, od (ne)jedenja mesa, do  odgajanja muškaraca koji nemaju prirodni seksualni život, sa  partnericom suprotnog spola, pa šireći prava na  lezbijke, gejeve, biseksualne, transrodne, kao populaciju u modi,  sami se sve više zapliću, u odabranoj ulozi, nadmoćnih  u 21. stoljeću,  kojeg bi u prevelikoj revnosti, mogli čak ispustiti iz vida.  

Najnovija moda zapada govori o zabrani vožnje automobila i ograničenju kretanja kroz buduće novo uspostavljene 15 minutne gradove. I dalje da ne nabrajamo nove  vrste ne- sloboda, što dolaze iz iste kuhinje, za koju se upravo sprema najnoviji scenarij, po cijeni pojedinačne ulaznice, u visini  opremanja jedne manje bolnice. A ako ne baš bolnice, onda barem Doma zdravlja u nekom gradu, pa  možemo ga slobodno zamisliti i u Labinu.

U vrijeme dok revni mislioci, nameću pitanje, „a što ako se ipak bude moralo?“ izravno zaratiti sa Istokom, a to je Rusija. Tradicionalna i konzervativna, sasvim drugih kulturoloških vrijednosti. Mi zapadnjaci, koji smo taj  Istok, već odavno izbrisali iz svojih glava i sravnili sa zemljom u svim vijestima. Sada ga trebamo dotući i na tlu. Kao što smo jednom ranije isto to, napravili sa Indijancima.

Ozbiljno pitanje ne nameće se tek onako, usput, već se pripisuje tamo nekim neimenovanim visokim vojnim ili obavještajnim generalima. Uz napomenu da oni nemaju što izgubiti. Dok Europa i Hrvatska odmah postavljaju pitanje, a što bi u tom slučaju bilo s našim turizmom?

A moglo bi značiti slanje turista- vojnika iz sastava glasovitog vojnog saveza za mir i demokraciju, zajedno sa njegovim članicama u pokornosti, koje su mu dužne biti na raspolaganju, i koji eto, ponekad i ratuje, samo za zaštitu ljudskih prava.

Znamo da nije baš tako kao što se ispostavilo i da nema  nikakvih silnih vojski na vidiku, koliko god se o njima govorilo i pisalo. U modernom dobu ne rađanja djece i u zadnje vrijeme agresivnog zalaganja za isto spolne brakove, sve se urotilo protiv vojnika. Ako netko misli da su možda unutar šarene lgbt populacije, veoma protežirane u zapadnoj modi? I da upravo izgaraju od želje da ih se pošalje na istočni front, neka probaju.

Jedno je što sada i zapad sve više govori o konvencionalnom ratu i zapadnoj europi tobože u neposrednoj opasnosti od Istoka. Koji joj je sušta suprotnost. Zbog jeftine nafte i plina, dobre i kvalitetne hrane i mnogo čega drugoga, što je stizalo sa Istoka. Ali, u vremenu zapadne opijenosti sobom, sve to tumači se isključivo, kao nepogodnost i neprijatelj!

Protiv kojeg ćeš se morati boriti.  A prava istina je, Demilitarizacija i denacifikacija!  

Koju političke glave što plješću na šarene boje čak i u eu parlamentu, pod izgovorom da je netko prvi počeo, samo kotrljaju mjesece uzimajući apanaže, kliču i naslikavaju se. I to je vrhunac njihovog dosega. I Hrvatska se u svemu tome nalazi, pa joj se kao i europi pišu slabi scenariji. Predviđa se globalno slab gospodarski rast u svjetskoj ekonomiji, dužnička kriza raste spiralno, a servisiranje dugova sve teže je podnošljivo. Dok razorni ratni sukobi nose rizik i neizvjesnost globalnom gospodarstvu.

Kako i ne bi, kad se osim proizvodnje neprijatelja, o zabranama i mjerama za ne-slobodu, ni o čemu drugom i ne pomišlja. Samo su zaboravili ukazati, da globalno baš i nije samo 15 posto svijeta, i da se druge zemlje ipak razvijaju i bilježe ohoho povećanja gospodarskog rasta. Da ne zamaraju svoje građane izmišljanjem zabrana i jelovnika bez mesa, kao ni svojim muškarcima kreveta bez ženskog tijela. I u slučaju pomahnitalog zapada,, imaju čak i prave pravcate vojnike- muškarce, za razliku od sve brojnijih ženskih skupina čak i u sastavu glasovitog zapadnog vojnog saveza za mir. 

To ne znači da se ostali, daleko veći dio svijeta ne razvija. Čak štoviše razvija se i raste i ubrzanim koracima grabi naprijed. Klatno ekonomskog , tehnološkog i inog razvoja, zanjihalo se daleko na istok.  I nitko zapadu neće biti kriv, što se opijeno zanosi samo svojom istinom, dok ga iznutra rastače nerazumijevanje 21. stoljeća. 

Katarina Šoštarić Perković

07.01.2024./09:22:57