Osvrt Katarina Šoštarić Perković - Nije svako zlo sasvim crno

A nije ni zlo sve ono što se u prvi mah čini takvim. Svojevoljni odlazak (na) čelnice Općine Raša, odjeknuo je u javnosti kao grom iz vedra neba, iako su iza nje ostali mnogi rezultati, odluka je bila osobna i konačna.

Nisu ju potjerale nikakve afere, pronevjere ili ne daj bože pljačke, kao što, nažalost političkoj nezrelosti, mnogočemu takvome svjedočimo diljem Hrvatske.

Dodatna je neizvjesnost novonastale situacije pojačana, i odlaskom ključnog pročelnika,  a nekako se istovremeno sa time, poklopio i odlazak direktora Turističke zajednice.

U kratkom roku mala jedinica lokalne samouprave našla se praktički obezglavljena i u nezavidnoj situaciji pod tutorstvom povjerenika Vlade RH.

A onda je krenulo redom ekipiranje. I ljeto je moglo početi. Kako je sunce zagrijalo, još je više nova direktorica Turističke zajednice dala osobni sjaj i pečat, doživljajima na otvorenom.

Nastavilo se sastajati Općinsko vijeće,  a vijećnička pitanja pljuštati  po tek izabranom načelniku, ni krivom ni dužnom za pitanja, što ih je život u međuvremenu nametnuo.

Krucijalna promjena dogodila se unutar upravnog odjela gdje je nova pročelnica u javnom nastupu zadivila načinom izlaganja. Intonacijom i razgovjetnošću, svake izgovorene riječi. Ma koliko tema bila teška ili odbojna. Bila je razumljivim jezikom rečena, bez ijedne progutane riječi, ma i bez progutanog slova. Sa intonacijom koja ide uzlazno pa se prirodno spušta. Daje slušatelju mogućnost i prostora da razumije, nakon što je dobro čuo svaku izgovorenu riječ.

I može poslužiti kao primjer dobre prakse, kako govoriti za mikrofonom ili bez mikrofona u javnosti, da te i onaj u najudaljenijem kutku dvorane ili otvorenog prostora razumije, u onome o čemu govoriš.

Rijetka je to blagodat za uši slušatelja, na koju se tako slabo obaziru mnogi lokalni govornici, na funkciji obnašanja javnih poslova.

Iako vjerujemo da im nije svejedno, kako će ih i  da li će ih razumjeti vijećnici, građani, novinari. I općenito vjerujemo da im nimalo nije svejedno, kako će to što govore u javnosti biti prihvaćeno.

Jer najprije oni sami, očekuju najviše od svojih izgovorenih riječi, a baš u tome (nerazgovjetnim govorom) miniraju sami sebe.

I bez obzira na mikrofon ili bez mikrofona, toliko često progutana slova i čitave progutane riječi, čine da se izgubi smisao izrečenoga.

Neki pak za govornicom govore suviše tiho, što odvlači pažnju i iritira ljude, jer skup od barem dvadesetak prisutnih, podrazumijeva da se govornik obraća svima njima.

Ima i govornika koji sa govornice više uspavaju prisutne, nego što ih zainteresiraju, jer govore bez intonacije, glasom koji više sliči na ravno ispisanu crtu, nego na dinamičan, živ i prirodan ljudski govor.

A eto svi oni guraju se i žele biti, u javnosti viđeni i pozvani, nešto reći.

Nova osoba u općinskoj upravi, rijedak je primjer, kako izgleda, ono što se iznosi i o čemu govori, da može izgledati vrhunski zadivljujuće, i k tome je duboko razumljivo.

I bez obzira koliko su u jednom trenutku stvari i događanja u maloj Općini izgledala „crno“, bezizlazno i napušteno, dobila su novu energiju, kreativnost  i razumijevanje, a vjerojatno nove i veće ciljeve.    

Katarina Šoštarić Perković

20.01.2025./07:56:02