Kako su kandidati za novog istarskog župana pali na pitanju iskrenosti, i odgovorili da podržavaju istospolne brakove, posvajanje djece u tim brakovima, jer je to u skladu sa zakonom u Hrvatskoj. I tu je uskličnik, na odgovoru.
Pitanje kolegice novinarke, uletilo je u jednom trenutku kao vrabac u prostoriju širom otvorenog prozora, dok je gotovo dvosatni razgovor sučeljavanja vodio njen kolega novinar. Tako su i odgovori kandidata zapljuštali bez „cum grano salis“ (sa zrnom soli) u stilu podvale briselske globalističke klike.
Kandidati su se posklizali kao na tankom ledu, koji je pod njihovom težinom, dobio crte ozbiljnog puknuća. A sva prethodna priča o demografiji, i stanovima za mlade ljude da ne iseljavaju, ili o gradnji obiteljskih kuća, u kojima će rađati djecu, pod uvjetima sve većih beneficija u vrtićima i slično, sve je palo u vodu. Na pitanju, kod kojega nitko nije imao ništa za reći, već su kao papige, rekli da je tako stavljeno u zakon i izglasano u saboru. I time zaokružili svoju prevaru, pred biračima, koje o tome nisu pitali za količinu podrške.
U saboru se manipulira izglasavanjem zakona, koji ne proizlaze iz potreba hrvatskog naroda, već se dobivaju kao neispunjene radne bilježnice u Briselu, pa predsjednik vlade, ponovo im ide pokazati „da smo mi sve prihvatili, što ste od nas tražili“.
A tko je pitao hrvatski narod, a tko istarski? I kandidati što se utrkuju za mjesto županovo, jednim pogotkom, svojim odgovorom, ubiju sve nade u smisao koji podržava život. A svaki roditelj zna koliko je teško podignuti dijete i stvoriti novog čovjeka.
Bez života, sva druga politika pada u vodu, nestaje jer nema smisla. Razočarenje u kandidate od neki dan je ogromno! Jer je ljudima pun nos priča koje nisu naše priče, već sulude ideje koje progurava europski neototalitarizam, briselska globalistička bulumenta, narkomana i prevaranata svjetskih razmjera. Pa zar se njih treba podržavati na jednoj sasvim lokalnoj odnosno regionalnoj priči. Koja upravo ima vrijednost u svojoj lokalnosti i autohtonoj tradicionalnosti?
I zbog takvih priča,,, a mi čitatelji i oni koji pišemo, ipak vjerujemo da niti jedan od , ni osobno ne vjeruje u vlastiti odgovor izrečen u mikrofon radio Pule. A koji znači smrt. Istarska županija se bori za život. Vjerujemo da je svih petoro kandidata, podleglo laži.
I nehotice, nametnulo fenomen Marka Perkovića Thompsona i pitanja, zašto samo njemu na koncertu želi prisustvovati 500 tisuća ljudi? Zašto je on najpopularniji pjevač od kad je Hrvatske. Zašto? Pa upravo zbog takvih izjava kojima se na dnevnoj bazi, popunjava javni medijski prostor, koji ljudima para uši.
Ljudima je generalno dosta toga i takvoga nametanja, tzv. progresivnih ideja, da se mi moramo sramiti svega što jesmo. I da moramo pristajati na neke njihove ideje, protiv kojih cijelo naše ljudsko biće vrišti! A jednostavnost koja se otvara, čuje, sluša i pjeva, u stihovima Marka Perkovića Thompsona, razlog je zašto ju prihvaća toliki broj ljudi, neovisno o godinama. Jer su njegove pjesme suprotnost ovom vremenu zaglušujućeg jednoumlja. U kojem ta sotonska vizija želi nadjačati Boga, odnosno svijet i život kao takav. Oni ljude pokušavaju iskorijeniti, udaljiti nas od svojih temelja, identitetski pogubiti. Kao što biljku ne možete uzgojiti ni održati na životu i u plodovima, ako joj uništite korijen, isto je i sa čovjekom. I zato istospolni brak ni u kojem razgovoru nije tek pusta priča. On je opasan!
Popularnost Marka Perkovića Thompsona velika je u Hrvatskoj, jer nas vraća našim korijenima. Mi kao zajednica i kao pojedinci, kao država i nacija, imamo simbole koji prebivaju u našim umovima, bez da smo toga svjesni, koji se transgeneracijski nasljeđuju, neovisno o tome da li smo taj sadržaj ikad svjesno primili. Neki od tih simbola su majka, crkva, Bog, mač, ljubav, domovina, brat, ratnik, vitez, otac, djed, baba, geni, korijeni, ,,,i, svi redom dalje arhetipski simboli su okidač na koje čovjekovo srce zatreperi,,,,,
Naša podsvijest pamti puno više od svijesti. U nama su prisutni arhetipi, uvjerenja, sa kojima mi po prirodi stvari trebamo imati dobar odnos, jednom riječju ravnotežu unutarnjeg i vanjskog bića.
Mentalno sve bolesniji ljudi, anksiozni, izgubljeni i posvađani sami sa sobom, u širem smislu i sa svojom okolinom, roditeljima i majkom zemljom, zavičajem, domovinom, sa mjestom odakle su došli, ne mogu biti duhovno zdravi, ako nisu pomireni sa time što jesu, tko su i odakle dolaze.
A na javnoj političkoj sceni u svakodnevno nepromišljenim i neukim istupima u javnosti, proizvodi se sve veća popularnost Marka Perkovića Thompsona. Vi ga „politiko“ stvarate, Što god je Thompson popularniji, to ste vi „politiko“ na nižoj razini.
On samo vraća ljudima ono što im vi oduzimate, svjesno ili nesvjesno. Vjeru u slobodu, u ljubav, obitelj, pravo na dom i domovinu, vjeru u Boga i sveti život. I svaki put kada Thmpsonu popularnost poraste, znajte da je vaš politički barometar pao nisko, vrlo nisko. Da ste iscurili kao pokvareni šlag sa torte, u očima ovoga naroda.
Katarina Šoštarić Perković
16.05.2025./08:41:29