OSOBNO – Adriano Šćulac: Kako će labinska mladež, do stambenog prostora?

„Krivac“ za ovo nadalje napisano, je mladić koji mi se neki dan požalio, kako sa svojom djevojkom živi kao podstanar u Labinu, i već godinu dana pokušavaju doći do bilo kakvog vlastitog stambenog prostora. Mladi su, vole se i želja im je zasnovati obitelj. Priča mi kako u tome nisu sami, nego nažalost većinu iz njihovog društva, muče isti problemi.

Nedavno im je bio ponuđen stan, jednog našeg građevinara, Novoizgrađen, lijep i ne prevelik. Veli mi kako ima 59 metara kvadratnih, ali prodavač traži za taj prostor 180.000 eura. Nije teško izračunati kako je to više od 3.000 eura po kvadratu. Usprkos „obijanja“ vrata više banaka, nigdje ne mogu dobiti kredit, jer jednostavno da bi posudili tu svotu novca, nisu kreditno sposobni. Nadalje mi priča, kako će im i ova prilika propasti, jer nije to prva nekretnina koje se žele dokopati, kako bi ostvarili daljnje obiteljske planove.

Rastužila me mladićeva priča. Ali ujedno i natjerala na razmišljanje, za koga se to u Labinu, posljednjih godina na veliko gradilo. Sve i jednom građaninu, vidljivo je kako se samo u jednoj ulici, onoj Istarskoj, u posljednjih nekoliko godina izgradilo pet velikih stambenih zgrada. Istini na volju, na jednoj se trenutačno „pauzira“ s radovima, zašto i zbog čega, zna samo izvođač.

Nadalje, nije mi jasno, kako i za koga se gradi, kad se zna iz zadnje objavljenih službenih podataka, (objavljenih 2024. godine) kako Labin od svih gradova u Istarskoj županiji ima najlošiji vitalni indeks (25,3) sa samo 46 rođenih i 182 umrla. Osim toga ima i nekih tisuću stanovnika manje nego prije nekoliko godina. 

Vidljivo je to i iz posljednjeg popisa birača, za lokalne izbore, kojih je 2021. bilo 10.090 a ove godine 551 manje ili točnije 9.539.
Sve to znači samo jedno, stanovnika sve manje, stanova sve više. Nažalost znamo da te stanove ne kupuje mladić s početka teksta, kao ni drugi mladi u našem gradu. Da, ali se ipak prodaju, vele mnogi. Slažem se, ali ih kupuju obitelji kojima je to druga, treća pa i peta nekretnina. Ljudi u kasnim godinama, koji su prodali svoje kuće pa preselili u stan. Poznajem nekoliko takvih obitelji. 

Kupuju ih većinom i stranci, koji su stigli u naš grad iz samo njima znanih razloga. Dozvolite mi misliti, kako je dosta njih na taj način, pojavom eura, „opralo“ novac, a mnogi su ih kupili za iznajmljivanje, pa makar i na crno, bez da plate ni centa poreza.
Ali što ćemo s mladićem i djevojkom s početka teksta? Kako će oni i na desetine njima sličnih, doći do svoje nekretnine? Kako i čime je kupiti? Kome je to i da li u cilju „tjerati“ mlade iz našeg grada?

Nada je možda novo političko vodstvo Labina. Gradonačelnik Donald Blašković, govori kako mu je jedna od ključnih točaka u programu vođenja grada, priuštivo stanovanje. Kako bi se konačno mladim obiteljima omogućila kupnja stana po povoljnim cijenama. Time bi se trebalo voditi, a ne jeftino prodavati gradske parcele privatnom kapitalu, koji na kraju na tim istim parcelama izgradi zgrade i prodaje ih pa nedostižnim cijenama za labinsku mladež. „Nastavimo li tako, normalno je da će se naši mladi ljudi iseljavati iz Labina. To moramo promijeniti,“ nedavno je izjavio Blašković.

Nadajmo se, kako će se to u bliskoj budućnosti i ostvariti, a sve iz razloga kako bi Labin zadržao svoje mlade. Jer oni su naša budućnost.

(Adriano Šćulac) 01.07.2025/09:16

Foto: 5portal-ilustracija