Osvrt Katarina Šoštarić Perković - Ljeto je uzelo zamah

Na ljeto se dugo čekalo, jer zime , kao da svake godine traju duže od one prethodne pa su očekivanja od ljeta, velika. Nakon pustih mjeseci provedenih u zatvorenim prostorima, svi nekako postajemo željni, sunca i zraka. A sada nam sve to dolazi u izobilju.
Upravo uživamo vrućinu na sve strane. Ljeto je uzelo zamah. A mi, kao mala i skromna bića, u odnosu na snagu prirode, u hodu se privikavamo odjednom na sve drugačije. Izvlačimo najtanje i minimalne odjevne predmete, kako bi razgolićeno tijelo prodisalo u svojoj punini. Sve do prve, klimom rashlađene prostorije, u koju se, postoji razlog, mora ući, ne pitajući tijelo, hoće li ga šok toplo-hladno, do srsi protresti. I sa kakvim posljedicama ostaviti.
Vrućina i ljepota ljetnih boja, bude u čovjeku osjetila, u najboljem smislu te riječi. A kako ni jedno žito nije bez kukolja, i među ljudima postoje oni drugi, kad sirove strasti, zamrače pogled, a nepromišljeno učinjena djela, ostave mrlju na karakteru sa dubokim posljedicama, na državu, jer sve je na internetu, i okruženju u kojem živimo.
Vruće je odjednom i to nas je iznenadilo. Svake godine nas nešto iznenadi. Prevruće ili premalo vruće. Ali, kad nakon dnevne vrućine, zapadne prvi sumrak, a dašak povjetarca donese osvježenje, život se budi, na drugačiji način. Onaj noćni, kada sve dobiva viši smisao ljeta!
Zemlja smo koja bez ljeta ne bi mogla preživjeti, jer ljeto je glavna industrija u Hrvatskoj. I tko se ima pravo žaliti, da je prevruće. Ako i mora nositi kostim, odijelo i kravatu, jednostavno je takav viši red, rada. Postavljen iz udaljenih centara, gdje si vlasnici turizma na Jadranu, ljeto mjere u brojkama noćenja i rezerviranih punih i polupansiona, količinom eura.
Sa druge strane na Jadranu, nizovi frižidera zuje bez prestanka, a zuje poput pčelica i turistički usluživači, osiguravajući da je rashlađeno sve što se konzumira. Osim ljudskog znoja, koji se ne da suzbiti ni sa najboljom umjetnom klimom.
Voljeli vrućinu ili ne, priznati se mora, da energija ljeta unosi pomutnju u živote. Nekome na bolje drugima na lošije. Imamo zato pohvale i pritužbe, a sve zavisi kakvi su čiji pogledi na istu pojavu.
Ljeto je uvijek i prilika. Nekome za odmor duše i regeneraciju tijela, ili naporan radni ritam, za ljubitelje turizma i zarade. Ili je tek dobra osobna promocija, ili za tvrtku. Uuglavnom radi se, do krajnje izdržljivih granica tijela, da bi se došlo do cilja.
I razbibriga, kad se baš ništa ne mora, osim dobrog noćnog provoda, gdje se iskušavaju vrhunska istarska vina i sve bolja domaća kraft piva.
Ima i onih koji su pojačano agilni u sakupljanju plastičnih boca i metalnih limenki, jer vide priliku za sebe. Samoinicijativno i neovlašteno, zaustave se pokraj žutih kanti ispred turističkih kuća, i pretražuju ima li unutra čega za njih. Ubace u prtljažnik, ili vreću od smeća i kako tko, neki i biciklom nastave dalje. Ukoliko su vrata otvorena, ulaze i dublje u dvorišta, pomno razgledajući ili tražeći, ne zna se što. Jednom riječju nije uputno, da se tek tako obilaze kuće i dvorišta, uz odskakanje od nepisanog reda.
Vrućine se svakodnevno mjere, kao što se nedavno a i opet se broji mrtve, a građanima šalju korisni savjeti, za preživljavanje. U ritmu usporenijeg disanja sa manje fizičkih i inih aktivnosti. I preporučuje odmor po najvišim temperaturama u debeloj hladovini na otvorenom, u zaklonu stana ili kuće. No tada prijeti pogibelj od tevea, od vijesti koje se plasiraju češće no obroci za djecu i nemoćne. A zapravo su stari prežvakani obrasci za smućivanje stanovništva. Netko je smetnuo s uma da ni ljudi u Hrvatskoj ne podnose da ih se obmanjuje, čak ni ljeti. I da im se od takvih vijesti i disanje ubrza.
O uhićenjima ovih i onih, vaših i njihovih, zbog onoga i ovoga, čulo se već sve, pa to ponavljanje sada posebno iritira.
Ono što je bila vijest - šok, kad se prvi put pojavilo ime Ive Sanadera, danas više nije vijest. Previše je imena izronilo u korupciji. I narod je s pravom bijesan, na i jedno pridodano ime, tom popisu bez kraja.
Netko bi rekao neuki narod, pa mu se pod vijesti dana može podvaliti svašta. Ali, sve manje je neukih i u Hrvatskoj. Birači vide da postoji čitava vojska dužnosnika, čiji je posao odraditi i plasirati u javnost gotove rezultate.
Kao trener koji vodi ekipu na utakmicu. Što i kako je učinio do rezultata, manje je poznato, i rijetko koga zanima što je radio sa ekipom. Važan je postignuti rezultat i njemu se plješće. “Ako ne znaš što je bilo” uspjeh je vijest. Važan svima i na dobrobit države. I narod to prepoznaje.
A, uhićenja, tek da bi bila u tv dnevnicima, istražni zatvori, da bi se nešto pričalo, puštanja da bi se branilo sa slobode, bez konačnog rezultata, koliko je pronevjerenog vratio i kada će vratiti sve? nisu više ni za hrvatske građane vijesti. Već zagađivači javnog prostora, koje se ni zbog ljetne vrućine ne mogu prožvakvati.