OSOBNO – Adriano Šćulac: Zrno po zrno, palača, kuća na kuću, tuga velika

Kad bi imao i jednu vlas na glavi, stajala bi danonoćno uspravno, uzdignuta. Nažalost jedna smo od zemalja, prvih na listi, nereda, nesklada, bezakonja. Neka smo barem u nečemu prvi, rekli bi neki, pa bilo to i po najnegativnijim i najodurnijim stvarima. Među ostalim, bespravna a i ona takozvana pravna gradnja je tužna i žalosna.

U normalnim i razvijenim zemljama, da bi sagradili bilo kakav objekt za stanovanje, morate imati površinu od najmanje tisuću kvadrata, kako bi vam se ta gradnja uopće dozvolila. Kod nas vam je na tolikoj površini, dozvoljeno izgraditi tri i više takvih građevina.

Nit` te i takve takozvane građevine, imaju pristupne putove, barem ne one normalne, nego su to puteljci širine metar i nešto. Nit` postoji normalna i funkcionalna komunalna infrastruktura. Kratko i jasno osim nekvalitetne hrpe, nekvalitetnog građevnog materijala, ne postoji ama baš ništa. Gradi se po šumama i gorama, pa se čudimo da nam divlje svinje „šeću“ centrima gradova. Naravno, kad smo betonom i ciglom, uništili njihova prirodna staništa.

Vozim se neki dan iz Svetog Marina (Martinskog) preko Malih Golji za Labin. Stigavši na cestu koja od Snašića vodi ka Labinu, imate mjesto Pustić. Nekad je tamo na sreću i veselje, bilo „pusto“. Par kuća, okruženih šumom. Idila za pogled, dušu i srce. Sad je to mali gradić. Izgrađen do posljednjeg metra, a šuma se može vidjeti samo na slici. Desetak metara od ceste, nekoliko kuća, jedna do druge, slične, ma što slične, iste kao jaje jajetu. Jednojajčani blizanci. Budući kupci imat će veliku prednost, moći će se rukovati preko prozora, naime tolika im je blizina.

Možda ta „velebna zdanja“ nisu na prodaju? Možda će u njima ljetovati i odmarati se turisti? Mada mi nije jasno, nit` će ikada biti, kakao možeš i želiš, godišnji odmor i ljetovanje provoditi, na desetak metara od prometne ceste? No, možda je greška u meni? Možda današnji turisti traže, ljetovanje na prometnicama? Da bi valjda, brojali automobile i ostala motorna vozila? Možda im je to gušt? Vrag bi ga znao.

A možda su to pak turisti, koji će našim šumama voziti nedozvoljene, neregistrirane motocikle? Uništavati javnu i privatnu imovinu. Nisam bio lijen, te uspio snimiti samo dvojicu, iako ih je bilo dvadesetak. (video na kraju teksta). Znam mnogi će reći kako sam špijun. Jer špijuni snimaju, zar ne? No, nisu za to oni krivi, mi im to dozvoljavamo. Kriv sam valjda ja, koji o tome pišem, snimam i slikam? O tome političari, zakoni, nadležni, pričaju kao o velikom problemu. Ali ne rješavaju ga, nit` izgleda, kako im je to uopće cilj.

Naime, osim zapažanja tih "velebno izgrađenih zdanja“, ako se ne varam pet takvih, na nekih tisuću kvadrata, kraj mene je prohujalo dvadesetak turista motociklista, i ravno u šumu. Kako bi uništili i ono malo neuništenog. Kako bi još koju životinju, za koje mislim kako su pametnije od njih, istjerali u centar grada? Sve u svemu, jako tužno i žalosno.