Vrlo lijepu i dirljivu poruku za Božić, u prepunoj i obnovljenoj zagrebačkoj katedrali poslao je poglavar katoličke crkve u Hrvatskoj, nadbiskup Dražen Kutleša. Čuli su ju i najviši sluge hrvatskom narodu, predsjednik Vlade i hrvatskog Sabora, i nekolicina ministara, prisutnih na božićnoj Sv. misi.
„Ljudi kojima je ispravna savjest mjerilo djelovanja, i koji se ne srame evanđelja i onda kad ono nije popularno, svjetlost su koja i danas svijetli u tami suvremene zbunjenosti. Ukorijenjenost u svjetlu znači pustiti Krista da bude mjerilo naših osobnih odluka, zakona, naše kulture i našeg domoljublja.
Ljubav prema novcu tada prestaje biti ideološki slogan, a postaje odgovornost pred Bogom i služenje općem dobru. Domoljublje ukorijenjeno u Kristu ne gradi se na isključivosti nego na istini, žrtvi i solidarnosti. Ta poruka nadilazi granice jednog naroda. Ona se tiče Europe, koja je izrazito kršćanskih korijena, a danas pokušava živjeti kao da ih se može odreći bez posljedica.
Povijest jasno pokazuje da nema budućnosti, tamo gdje se odsječe vlastite korijene. Europa će moći pronaći put, samo ako se ponovo otvori svjetlu koje ju je rodilo. Ivanovo evanđelje ne ostavlja nas u iluziji, postoji stvarna tama, i postoji stvarna borba i danas.
Povijest spasenja i povijest naroda nikada nije bila mirna plovidba. No današnja tama rijetko dolazi otvoreno i nasilno. Ne suprotstavlja se svjetlu otvoreno, nego postupnim relativiziranjem istine. Zamagljivanjem savjesti i navikavanjem čovjeka da se više ne pita, „što je dobro, a što je zlo?“
Pod krinkom napretka i slobode često se nudi pogled na svijet u kojem savjest postaje samo osobni osjećaj, a ne mjesto susreta s Bogom. Vjera se gura u privatnost, a javni prostor preuzimaju bučne ideologije, koje ne trpe svjetlo evanđelja.
Najopasnija tama našeg vremena, ne skriva se u agresivnim napadima na vjeru, ona je u tihoj navici, živjeti kao da Bog ne postoji. Ne traži od nas izravno nijekanje Krista, nego življenje koje ga čini nevažnim, irelevantnim u našim odlukama, kulturi i budućnosti.
Jedan od bolnih znakova te tame vidi se i u demografskom padu. Narod koji se boji budućnosti i rađanja, koji izbjegava odgovornost i gubi povjerenje u smisao života, polako se gasi iznutra. To nije samo političko i ekonomsko pitanje, nego daleko više duhovno. Ondje gdje nestaje nada, nestaje i otvorenost životu. Ipak, evanđelje nas podsjeća, da tama nikada nema posljednju riječ.
Povijest našega naroda i crkve to potvrđuje, kroz svjedočanstvo prvih kršćanskih svjedoka do žrtava Domovinskog rata, govori nam da se svjetlo ne gasi bukom, nego se čuva vjernošću. Šutnja pred nepravdom, postojanost u savjesti i spremnost na žrtvu, postali su izvori svjetla u vremenima, kada je izgledalo da je sve izgubljeno.
Bog nas uči da svjetlo koje nam je darovano u sinu nije krhko, ono može biti osporavano, potiskivano, prekrivano, ali ne može biti uništeno. Svaki put kada se savjest ne proda i kada se vjera ne posrami, kada se istina ne relativizira, svjetlo ponovo pobjeđuje tamu. I upravo u toj tihoj, svakodnevnoj vjernosti, nastavlja se božićno otajstvo. Bog ostaje s nama, a tama koliko god bila stvarna, ne uspijeva je nadvladati.
Ako je ukorijenjenost u vjeri doista duša naroda, tada je prva i najodgovornija zadaća svakog naraštaja čuvati tu dušu naroda. Narod može izgubiti političku moć, može prolaziti kroz siromaštvo i brige, krize i nepravde, ali ako ostane ukorijenjen uvjeri, ne gubi ono najvažnije, identitet, dostojanstvo i nadu, koja nadilazi svaku povijesnu tamu.
Svijet se ne čuva samo riječima, već daleko više životom. Vjera koja se živi postaje svjetlo za druge. Zato je danas važno čuvati temeljne antropološke istine koje nisu plod ideologije, nego su dar božje objave. Život je dar, svet od začeća do prirodne smrti. A ne proizvod. Brak je poziv na vjernu i plodnu ljubav žene i muškarca otvorene budućnosti. Savjest nije promjenjivi osjećaj, nego sveti prostor u kojem Bog govori svakom čovjeku, i u kojem se uči razlikovati dobro od zla.
Narod nije zbroj interesa, nego zajednica odgovornosti, pamćenja i žrtve. Ondje gdje se te istine relativiziraju, čovjek ostaje bez unutarnjeg kompasa. Rekao je između ostalog, nadbiskup i poglavar katoličke crkve u Hrvatskoj, Dražen Kutleša. I za ovaj Božić poručio, neka iz srca svakog od nas, i iz srca našeg naroda odjekne jednostavna i snažna molitva. „Gospodine Isuse Kriste, svjetlo istinsko, uđi u tamu moga srca, mojih odnosa, moje obitelji, moga naroda. Ukorijeni nas u sebi, da nas ni jedna tama ne odvoji od istine, ljubavi i nade o tebi“.
Katarina Šoštarić Perković
26.12.2025./09:27:17