Osvrt Katarina Šoštarić Perković - "Vrag“ je u detaljima

Pojavilo se neočekivano, na jednoj od posljednjih sjednica u nizu Vijeća,  jedinica lokalnih samouprava Labinštine , kada su krajem prosinca, sva redom, izglasavala proračune. Za godinu koja se upravo otvorila sa novim kalendarom, pred našim očima, i u našim životima. Pojavilo se tada, sasvim neočekivano i vrlo neobično pitanje, o kojem ćemo danas.

Mimo svih očekivanja, kad se više nikakvih podignutih ruku nije naziralo, a još manje pokazivalo volje za raspravom, jer sudeći po licima prisutnih,  svatko je već na neki svoj način, gledao u skori kraj godine, i vrtio u glavi neki svoj, igrani film.

U zraku se moglo iščitati, da za pitanja i nove priče, ima prostora, ali, tek nakon 10. siječnja, 2026. 

Ipak odzvonilo je kroz eter. Zašto u Sali za sastanke, vijećnici, ili dvorani, samo vijećnici sjede za stolovima? A, novinari, koji prate što se i kako zbiva,  što tko govori, ili kako negoduje?  o tome tek naslućuju novinari, jer vijećnicima sjede iza leđa? I zašto  k tome, novinari na koljenima moraju pisati?

Pitanjem je izražena i osobna vijećnička nelagoda, zbog takvog rasporeda “snaga”. Kao i spoznaje da novinari koji pomno prate angažman vijećnika, ma kakav on bio,  vijećnicima ne gledaju u lice, već sasvim suprotno, gledaju im u leđa? 

 I umjesto trenutnog odgovora, pitanje je uzeto u obzir, i na znanje. Recimo do daljnjega!

I ne sumnjamo da će tako i biti, da će se negdje i o tome razmisliti. Da će oni kojima je stalo, naći i bolje rješenje. A nekima je doista stalo, da makar i  malim koracima, potiču vizualni napredak.

A oni kojima nije stalo zanemarit će, kao i koješta drugoga, dobrim izgovorom.

U svakom slučaju dobro je, da se postavljaju različita pitanja, jer situacije su razne, kao i ljudski karakteri. A kad je netko izabran u izvršnu vlast,  tada se njihovi karakteri preslikavaju vrlo dojmljivo na sve ljude u okolini. Jer ljudi o izabranima sude, po dobrome ih se hvali, a po naopakom, i javnost ih tretira. Naopako! 

Razloga za bolje promišljanje unutarnjih prostora itekako ima. Negdje primjerice blješti posije- podnevno sunce do mjere da zagorčava snimanje svake fotografije. A, samo malim pomacima u rasporedu stolica i klupa lijevo ili desno, čudo bi se obistinilo. Samo je pitanje, da li je kome do toga stalo?

Neskladno odmjereni prostori, u kojima se nesuvislo gubi zvuk, također su jedan popriličan problem, koji je otklonjiv, samo ako je kome i do toga stalo. Pažljivijim razmještanjem unutarnjeg namještaja, prostori se mogu akustično poboljšati. Da se razlijeganje zvuka ne sudara sa prostorijom, i ne odzvanja kruto, već mekanije približi ka svakome od prisutnih u sali. Ne sumnjamo da bi kvalitetnije ozvučenje bitno utjecalo na bolje raspoloženje i razinu vođenih diskusija.

Klima uređaji koji „tuku“ direktno u ljude, zimi i ljeti,  jednako su neugodni u narušavanju raspoloženja. Ili stolice sa „širokopojasnim“ nogama, koje se u nedostatku mašte kod postavljanja rasporeda, prepliću sa nogama susjednih stolica, pa više stvaraju narodni “koloplet“, no funkcionalnom dvoranu. Predviđenu da se njome tijekom sjednice, bezbroj puta ustaje, prolazi i vraća na isto mjesto u klupi.

Gužve od kutija i registratora, ma koje vrijednosti, da se u njima čuvaju,  u prostoriji za sastanke ostavljaju dojam skladišta. U skladište se ulazi na brzinu, tek da bi se uzelo nešto, i čim prije odatle otišlo, bez zadržavanja.

Veliki uredski stolovi, u salama za sastanke, pa čak i oni gotovo blagovaonski raskošni, kao da više uspavljuju vijećnike, za tiho i disketno „pikanje“ po mobitelima, no što im drže budnu pažnju i dinamiku vijećničke aktivnosti, koja se od njih očekuje. 

I na tabletima,  koji se preuzimaju na početku svakog mandata, sve rjeđe se prati tok sjednica, osim na jednom vijeću, gdje se putem tableta glasa.    

Može se sve ovo zanemariti i život na isti način gurati dalje, dok ide, nek ide, ne uvažavajući ničije primjedbe ni pitanja.  Praksa je puna iskustava,  i izgovora za nikad učinjeno. Samo oni kojima je stalo, neće zanemariti ni jedan detalj.  Ako vide da može pospješiti protočnost, olakšati pristup, omogućiti predah, priuštiti oku ljepši pogled, ,, osvijetliti tamu, utišati krčanje, uvažiti svjetlo i sjenu. Čuti i nečiji drugi glas.

Reklo bi se „vrag“ je u detaljima.

10.01.2026./09:19:48