Osvrt - Je li nas zima podsjetila na zimu

Godine često počinju sa jasno izrečenim željama koje će svakoga odvesti do njegovog cilja. Svi oni vođeni tim ključnim orijentirom, lakše će kroz godinu kormilariti u svom životu, čvrsto se držeći  za ono što slijedi na kraju.

Ova je godina k tome počela žestoko hladno, i mimo očekivanja,  u Istri sa snijegom, ledom i temperaturama nisko ispod nule. Za početak 2026. nagovještava da ništa od svega, nije samo šala.

I podsjetila mnoge, već u prvim danima siječnja, da je snijega u to vrijeme zime, uvijek bilo, i da ga treba biti. I da se zato kuhaju sarme i odojci vrte na ražnju. A što je već ozbiljno bilo dovedeno u pitanje, zbog zelene priče u industriji i  prirodi, bez ugljičnog dioksida.

Dovodi se u sumnju i zabrinutost, gdje su u vremenu i prostoru zapeli budni „zeleni propagatori“? Da su im izmakle kontroli, ove zimske temperature i dogodio se snijeg.

Ili se u ovom pomahnitalom trenutku, na geopolitičkoj karti svijeta zbijaju redovi, a kao najvažnije bitke vode se,  gle čuda! za fosilna goriva.  Zelena EU magija može pričekati za neka bolja mirnodopska vremena. Jer kako drugačije razumjeti, kad u vrijeme dok najjače pušu vjetrovi, nitko od EU promotora ne plijeni pažnju javnosti, o prednostima zelene energije, koju vjetar ima za prosperitetnu budućnost.

Jesu li oni najglasniji u tome, još opijeni ushićenjem novogodišnjeg slavlja, ili potragom za sinekuru u koju će sebe smjestiti. Jesu li ustrašeni pred nadirućim stampedom sa druge strane velike vode, pa svoju „zelenu industriju“ od sramote i ne spominju.

Jesmo li počašćeni ili zaboravljeni, kao „zeleni “ u ovom vrtlogu prekrajanja slike svijeta, pa nas je zagrlila prava zimska idila, nakon moguće i nekoliko desetljeća, u kojima zime i nije bilo. A nije bilo ni ovako žestokih ratova, pa se klimatskim promjenama moglo dati široki spektar, medijske prestrašenosti.

Bile su to godine mira, održavala su ih dva bloka, jedan od njih zvao se Varšavski pakt, a drugi se svakodnevno spominje, pa je svima toliko poznat,, da ga posebno i ne treba navoditi.

 I u tim godinama mira moglo bi se reći, da su u nedostatku konkretnih aktivnosti, jer su proizvodnju preuzele zemlje Azije, na starom kontinentu, gotovo rascvjetale kojekakve aktivnosti pokreta i organizacija. Među njima i briga za zelenu industriju i prirodu bez ugljičnog dioksida.

I bez obzira kojim se parametrima mjerilo, te silne nebuloze s kojima se agresivno vrši atak na ljude i djecu po školama, pitamo, jesu li stručnjaci te vrste odnedavno postali zabrinuti za svoje utvrde, pa počeli zbijati vlastite redove, a velike zelene i druge šarene priče, ostavili na milost i nemilost, odmičući se od njih, glavom bez obzira. Poput povijesno već poznatih, bježanija velikih sa velikim idejama nad malima narodima, kad im se ne posreći.    

Katarina Šoštarić Perković

11.01.2026./10:45:06