Životu se učimo cijelo vrijeme. I što su nam ciljevi veći-škola je teža. Ali savladiva.
Uvriježeno je mišljenje da u politiku može ama baš svatko. Da je dovoljno okrilje političke partije i da možeš apsolutno sve. Od vrha do dna. Ipak u realnosti stvari ne izgledaju baš tako. Treba nešto i znati. Treba puno toga htjeti u uvjetima koji ti apsolutno nisu naklonjeni. I baš zato bolje uvjete trebaš stvoriti. I, znati ih preokrenuti u dobrobit.
Znaju li to svi? Nikako! Tek osobiti pojedinci spremni su zauzeti se, i osobno „zagristi“ ono što bi se reklo, rano ujutro progutati žabu. Da mu do kraja večeri više ništa ne bude tako strašno ni teško.
E sad je pitanje tko su ti pojedinci, spremni u ime šire dobrobiti već rano ujutro pojesti žabu. Pa ma koliko ona bila bljutava, ljigava i sama po sebi odvratna. Ima ih. I rijetki su. Oni koji „grizu“ kad su problemi na vidiku i najveći.
Ne kukaju i ne žale se, već se probijaju kroz pukotine sustava stvarajući od nemogućih uvjeta- moguće. Od ničega- čuda.
Polakomile su se novo stasale generacije, učiniti Općinu Kršan prosperitetnijom za mlade obitelji i općenito poboljšati kvalitetu života svih njezinih mještana. U godinu dana od lokalnih izbora još uvijek nije jasno koja je to vizija razvoja, koja snaga i smjer, koji pod kišobranom IDS-a žele ponuditi, ne samo svojim biračima koji su im omogućili pozicioniranje na vlasti, već i svim žiteljima na području Općine.
Osim kukanja i žaljenja što se sve poziciji ispriječilo na putu ostvarenja „životne bajke“, građani ne dobivaju sliku ni primjere političke agilnosti, gospodarske poduzetnosti, a niti političke reprezentativnosti u nastupu i djelovanju. Jer, stvari ipak čine samo ljudi. A danas je pitanje, gdje je nestao čovjek? I tko su ti novi ljudi?
Na fenomenalnom međunarodnom Jazz koncertu, Roberta Mikuljana u Starom gradu Kršanu, koji sam po sebi daje čaroliju vrhunskog doživljaja, nekoliko sjedala u prvom redu, ostalo je prazno, jer tamo nije sjedio nitko iz nove vlasti.
Nevjerica i zaprepaštenje kakva se nije mogla ni zamisliti, u najmanje prethodna dva mandata bivših načelnika ( Valdi Runka i Romana Carića). Ne znamo gdje svrstati prvi dojam? pod „ljudska prava, feminizam ili vuksanizam“, da tijekom čitavog koncerta mjesta u prvom redu ostanu prazna. Teško za povjerovati, da istovremeno načelnica koncert provodi „šankirajući“ u polumraku. Duboko urezana je crtica sa početka mandata!
Znamo da mladima svijet ostaje, a mladi su u dobi od 25. do 45. godine u najboljoj stvaralačkoj fazi. U njima su energija, entuzijazam, najveća količina bunta, nove ideje i prodori. Sve to očekivalo se nakon lokalnih izbora 2025.-e.
A danas, gotovo sa figom u džepu, kao da se preispituje, je li došlo doba „zombi generacija“? Sa kojima su mame i tate pisale domaće zadaće i umjesto njih čitale samo obaveznu lektiru, ni slučajno i nešto drugo.
Gdje su ta smjelost na rizik i proboj? Poduzetnost? Jer upravo kad se nema ništa, prilika je da se stvori sve. Gdje su vizije, elan? Nisu glasači zaokruživali ljude na listi, da im ispovijedaju svoje osobne strahove.
Politika, pa i lokalna ima smisla, samo ako je u stanju život ljudima učiniti boljim. Razvojnim, kvalitetnijim i transparentnim. Potaknuti ljude na stvaranje nove dodane vrijednosti.
Gledajući do sada, ničega još nema na vidiku. A prvi dojmovi su važni.
Koliko god se činilo dugo „načelnikovanje“ Valdi Runka, on pred problemima nije uzmicao, već im je hrlio u susret, poduzimao i iznalazio rješenja. Roman Carić je gospodin, bio i ostao, njegovim prisustvom svaki je događaj dobio na dodatnom značaju, znao je kako biti reprezentativan i kako Općinu Kršan predstaviti značajnom, a svakog sudionika učiniti dovoljno važnim i poštovanim, jer je znao pristupiti ljudima, na svim razinama.
I ne zaboravimo, problema je bilo kroz sve mandate.
Katarina Šoštarić Perković
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije 5portala*