Za razmisliti je, vrijedi li samo čekati, ili bi valjalo što poduzeti

Nije samo Hrvatska prezadužena zemlja, cifre dugova imaju i druge zemlje, i to takve da ih je jednako teško izgovoriti kao i znati napisati. Tisuću tisuća milijardi, tisuću 800 milijardi. I kad se u dugovima uzavreloj situaciji, poduzetnicima  brani da rade, u registriranoj djelatnosti, iako su porezni obveznici, iz daleka se vidi da nema logike, pa se čovjek s pravom pita, kamo to vodi? Koji je cilj svega?   

Proizlazi da je za aktere koji predvode situaciju, najvažnije od napetog raspoloženja učiniti nesnošljivo apsurdno, jer kad smislenih odgovora nema, ni rješenje nije na vidiku.

I dok lutaju u panici, čovjeku bi najradije iščupali dušu, i ugradili što? Masku, koju onda prati obrazovanje od najnižih razreda, kako bi gradivo bilo pravovremeno usvojeno. Novi čovjek se rađa bez lica, jer ga prekriva maska.

Za one koji su problem stvorili, sada je projekt korona kriza, velika prilika.  Sa štampanim novcem, svaka država a posuđuje ga, može u svom „dvorištu“ održavati privid života, po želji.  Eksperiment testira narodnu poslušnost, od zabrane rada po djelatnostima, uglavnom malih poduzetnika, pojačava ulogu političkih vođa, od kojih se čekaju rješenja, jer sve drugo je pod znakom pitanja, izbora nema. Osim da ljudi mogu biti samo broj.

Dok proces traje, ujedno je prilika za ulogu političkih idola, koji u smišljeno teškoj situaciji, su jedini izvor istine i spasitelji situacije.  U svojoj „privatnoj“ državi.

Kako je do sada neupitni neoliberalizam krahirao,  o čemu govore brojke, jedino što akteri  vide mogućim, je daleko veća uloge te države.

 U ovakvoj situaciji  samo država i državni aparat smiju postati najvažniji, pa situaciju treba održavati, spasiteljica  korona kriza to može omogućiti.  Ako se njih pita, ovo vrijeme može potrajati. A to, radi li se, ili ne? Manje je važno. Novac će se naštampati. Samo ih pustite da  budu glavni.   

Mjeseci korona krize ujedno su i trenuci za razmisliti, zašto se to vrijeme stalno produljuje? Zašto ljudi ne rade, svi učenici ne idu u škole, kao ni studenti na predavanja?

Ne zato što je netko zabrinut za vaše zdravlje, već se produljuje da se na vama uvježbava dresura poslušnosti.  Svodeći vas na sve niži pojam vlastite osobnosti. Što se više bojiš, za toliko si svaki put manji. I podložniji za apsurdniju torturu. Sve s ciljem uvođenja državnog kapitalizma, aparata nadmoći nad građanima. A tada društvo u današnjem smislu više ne postoji.  I neće biti važno koliko čovjek radi, jer će dobiti neki, isti prihod, za preživjeti, a država će se pobrinuti.  

Neupitno je da se cilja na rušenje temelja demokracije, a društvo ruinira iznutra, pod izlikom, jer ste vi tako tražili. Informacije se  doziraju, postepeno, da vas ne bi zaboljele. Odnosno da ne primijetite kako vas žedne vode preko potoka.

I sada pitanje, zašto se ne dozvoljava da porezni obveznici obavljaju registriranu djelatnost? Zašto se brani raditi?  A kako drugačije stvoriti  ambijent u kojem će ljudi zavisiti od države?

Jedino ako ne rade, i ne ostvaruju svoj prihod. Znači treba im oduzeti mogućnost da privređuju  i sami upravljaju svojim životom. E, to vam smjeraju učiniti. Naravno, ako im dozvolite.  Za razmisliti je, vrijedi li samo čekati, ili bi valjalo  što poduzeti?(K.Š.P.)31.01.2021./08:19:42