Nema tu, vrijeme poludjelo, kao i narod.
Prošli tjedan nas je bura oderala do kosti, naručivala se dodatna drva, struja trošila u nedogled, a jučer čitam, oborili temperaturni rekord, najtoplije u povijesti mjerenja.
I sad nek` mi netko kaže da je to normalno.
Da u ponedjeljak u debeloj zimskoj jakni cvokoćem zubima dok ujutro idem na posao, a da u srijedu slobodnom mogu ići na plažu.
U zraku se baš osjetio onaj fen efekt, kada zapuhuje topao zrak.
U ponedjeljak se sastavili nebo i zemlja, tmurno, maglovito, ogroman pritisak zraka.
Meni, sa škripavim kostima, svaki korak udara u mozak. I naravno, glava samo što ne eksplodira.
Onda svane srijeda, kao da je prošlo mjesec, a ne jedan dan između, i promjeni se godišnje doba.
Skidaš jaknu, pa i majicu dugih rukava i uživaš u svakoj zraki sunca.
Iako godi i želiš da traje vječno, pitaš se koliko je to zdravo, za organizam, prirodu.
Pravu zimu, osim ove posljednje bure, ni ovu zimu nismo osjetili.
Već sada su prognoze da će izostati i one uobičajene tri marčane bure.
Hladnog vremena će sigurno još biti, ali daleko je to od onih nekadašnjih oštrih zima, kada se znalo kakvo je vrijeme u koje godišnje doba.
Sada ispada da imamo ljeto, neku produljenu, malo izraženiju jesen i eto proljeća.
Sve se poremetilo, pa tako i vrijeme.
Nego, uživat dok traje! (Gizzmo)25.02.2021./06:33:27