Poziv prvi, drugi, treći. Ne, više ih nije bilo. Svi s istom porukom, „dođite, vidite, poslikajte, kako nam izgledaju ulice u samom centru grada Labina. Dođite na skretanje s ulice Matije Vlačića, prema osnovnoj školi. Prema ugostiteljskom objektu, kojeg dnevno posjećuje na stotine ljudi. Naravno da sam to našim čitateljima, građanima, dužan učiniti. Tako postajem kao neki komunalni inspektor, kažu mi neki. Neka kažu i neka govore.
Kod fotografiranja “ukopanih ležećih policajaca“, dubine nekih pet i više centimetara, dočekuje me čovjek, koji je prije nekog vremena, na istim tim rupama, noću pao, i slomio ruku. Znak mi je to da te rupetine, nisu samo vizualno ruglo, nego i opasne, kako za prolaznike tako i za naša prijevozna sredstva. Drugi mi čovjek veli, kako su rupe još najmanje opasne za automobile. „Na njima možete eventualno oštetiti gumu, ali što mislite kako prolazimo mi, koji smo vozači mopeda i električnih romobila, ako noću na vrijeme ne uočimo rupe. Javna rasvjeta baš i nije neke jačine, kao ni svjetlo na romobilima“ veli mi korisnik jednog romobila.
U obližnjem ugostiteljskom objektu, društvo koje je guštalo u jutarnjoj kavi i pićima, ironično i šaljivo mi poručuje, kako se možemo pohvaliti da smo osim grada koji je transparentan, po toleranciji, proračunu, Gradu Prijatelju djece i još mnogočemu, pohvaliti kako smo i grad rupa.
Šalu i ironiju na stranu. Na stranu, i što mi neki kažu da bi mi bilo bolje, da pišem o političkim nepravilnostima, neki tvrde čak i korupciji. Njima poruka, ako o nečemu takvome imaju saznanja, neka to ipak prijave za to nadležnim službama.
Meni ostaje pisanje o rupama i ostalim sličnim stvarima, kojih u našem gradu nažalost ima. Za to ne trebaju ni DORH ni USKOK, treba tek malo (naših) kuna i malo dobre volje, da nitko od naših građana, ne upadne u rupu, ošteti automobil ili već nešto drugo čime se vozi, ili ne daj bože slomi neki dio tijela.
Za kraj, nadam se sanaciji rupa, u naredna dva tjedna. Optimista sam.

(Adriano Šćulac) 07.07.2022/09:29