Kao u doba goluba pismonoše

Kako se moglo dogoditi da jedan vrhunski festival u Labinu, koji  se inače predstavlja kao Grad umjetnika i kulture, ove godine ostane zapamćen, po iznimno slaboj posjećenosti. Zašto se to dogodilo?

Veliki je plus što je Festival ove godine financijski, jako dobro sufinanciran sredstvima izvana. Iz Novog Sada i države Srbije, iz Brisela, od Ministarstva kulture RH.

Ali, veliki je minus što festival „LABINA“  nisu doživjeli ljudi, koliko im je omogućeno.  A sve se odigravalo u vremenu prije turističke sezone, prije navale dolazaka turista i glavnih gužvi, pa ne prolazi opravdanje da su svi bili zauzeti i prezauzeti.

Građani  nažalost, nisu dobili tu količinu kulture, umjetnosti, duhovnosti, koja im je bila  namijenjena. I inače neophodna ljudima da bolje razumiju (kaos u kojem živimo) i lakše funkcioniraju.  

Festival koji je koncipiran na tako visokoj razini,  čiji je program skupocjen,  a sve ulaznice, na nekom drugom mjestu stajale bi pedesetak eura barem, iako su u Labinu dobivane besplatno, nažalost, nije bio posjećen.

U konačnici, ne živi se od skupih keramičkih pločica, niti obijesno skupih automobila. Živi se od bogatstva kojeg čovjek u sebi nosi. Koje ga čini i obilježava.

Daje se zaključiti da je netko jako, (po ruski rečeno) zakazao.

Teško je povjerovati u teoriju, „ zato što ove godine nije Ena Begović, bila „LABINA“, već  Elis Lovrić. 

Svjedoci smo da se toliko puta rade medijski programi za građane, omogućava uključivanje kroz pitanja, a točni odgovori, daju mogućnost, u vidu poklon paketa ulaznica, za vrijedne događaje. I ljudima nije teško otići s razlogom u Kopar, Zagreb, Karlovac, Pulu ili Rijeku. Došli bi u Labin, da ih se na koji način potaknulo.  Očigledno nije.

Festival „LABINA“ možemo usporedbe radi, staviti u ravan sa značajnim filmskim i kazališnim, festivalima.  Uglavnom veliki je događaj koji se održava u pogodno vrijeme, dok u Istri, turizam još nije buknuo, a nema  ni drugih događaja koji bi ga zasjenili kvalitetom.  Ipak, ostao je nezamijećen i neposjećen. 

Događa se u drugoj polovici petog mjeseca, i vrijeme može biti toplo, kao prošle godine kad se već  kupalo u moru.  Istina, ove godine bilo je iznimno hladno,  ali, ni to nije razlog neznanja za  „LABINA“ festival.

S pravom se ponavlja pitanje što se dogodilo s promocijom ovakvog događaja?

Zaključak se nameće da nije odrađena kako treba, ako ljudi jednostavno nisu znali da se tu nešto veliko događa. 

Uz tako fantastične naslove u programu, što god je bilo, bilo je vrhunsko. Od izložbe, promocije knjiga, koncerti, predstave, radionice. Sve ono što ljudima daje dodatnu mogućnost i viziju. Raspoloženje i novu snagu. Prošlo je ne zapaženo. Pored mnogih.

U Malom kazalištu, predstave su bile,  koncert. Pineta u Sv. Martinu, imala je lijepa događanja, i sramotno malu posjećenost. Ako je jedan faktor bilo neočekivano hladno vrijeme, ali i tome se može doskočiti. Postoje jastučići, koji se mogu rasporediti po sjedalicama na otvorenim gledalištima. Prikladne dekice,  svega toga ima Labin, pa jedna obavijest ljudima, da se predviđa niska temperatura, radije se toplije obucite. Ali budite tamo, sudjelujte izravno, budite svjedokom  predstava u živo.

Strašno je da vam dođu vrhunski umjetnici, priznati ovdje i tamo, nagrađivani, a onda glume pred kime? Praznim gledalištem. I kako je tim glumcima, a kako je onda i tim domaćinima?

Dok gledaju dal` će im doći tri, ili pet posjetitelja. Prestrašno je! Neugodno! Labin si to nije smio dozvoliti.

A umjetnički program je napravljen,  kao da je rađen za koju god  metropolu svijeta. Mogao je biti postavljen i konkurirati bez presedana, i pobrati itekakve aplauze, i ne znam kakve skupe ulaznice naplatiti, i danima unaprijed biti rasprodan.  

Čak nikoga od viđenijih ljudi Labina, iz područja kulture, obrazovanja, gospodarstva, financija, sporta, turizma, u danima „LABINA“ festivala nije uočeno. Da su po slobodnoj volji bili tamo. 

Program je izvođen na više lokacija, jedna bolja od druge. I kroz sve dane trajanja „LABINA“ festivala, posvuda i stalno bilo je nešto. U crkvi u Starom gradu, ispred Muzeja, na otvorenom, na Torionu, ispred Gradske knjižnice, u knjižnici. Okrugli stol. Apsolutno neposjećen, kao da Labin nema pismenog čovjeka, kojega bi aktualne teme mogle zanimati. Otprilike! Prestrašno!

I Udruga „Labina“, postoji, ali uzalud, ako nitko u organizaciji koja se bavila  predstavljanjem i najavom događanja, nije  povezala ljude u prostoru, s nadolazećim zbivanjima u Gradu.  

Komunikacija s javnošću odlučujuće je važna, i odgovornost je, politike u velikom dijelu.  Jer i temu festivala odredila je aktualna politička situacija oko nas i šire u svijetu, kako je to rekao i Valter Flego, domaćin  Okruglog stola. Velika imena bila su tu.

Nažalost, malo je tko čuo zbilju o kojoj se tamo govorilo. Više je bilo prisutnih iz Novog Sada i Srbije, nego iz Labina i Labinštine. I šire Istre.

A sve je ovdje zgusnuto na malom prostoru, i zašto da ne, u okruženju su, i neke glumačke akademije. Koje bi itekako doživjele svijet kroz moguće umjetničke aranžmane, da ih se potaknulo u tom smjeru. Ali nije.  

Jedino što je bila maksimalno posjećena, i samo zbog broja sjedala u Kinu, ograničena, predstava Zijaha Sokolovića. Tako je mogao biti posjećen, svaki koncert, svaka predstava, jednostavno sve od događanja.

Nije Hrvatska golema zemlja, i sve turističke zajednice u kontaktu su. Rabac, su hoteli i privatni iznajmljivači, a ljudi u nekom Zagrebu, Karlovcu,  Sisku, Osijeku, itekako bi ukomponirali jedan produženi vikend na moru, uz ovakva glumačka i umjetnička ostvarenja, koja su tih dana gostovala u Labinu.

Ali,  ništa od svega toga, nije se zbilo. Glasovi iz Labina su zamuknuli , kao da nema nikakve moguće komunikacije,  kao da smo u doba goluba pismonoše.

Tako nekako ispalo je, sa ovogodišnjom „LABIN-om“. A bilo je za očekivati da „LABINA“ festival ove druge godine, nadmaši onu prvu i početnu  godinu. Koncertima, imenima, toliko toga, bilo je na dlanu. Ali posjetitelji su izostali.

I na kraju kad bi sve završilo za jednu večer, ni tada nije bio kraj. Večer bi se nastavila druženjem uz glazbu i vino.

Katarina Šoštarić Perković

05.06.2023./12:38:48