U mojom kolumni pisanoj 15. prosinca prošle godine, u kojoj upozoravam na išarane zidove, na i okolo, sportske dvorane „Franko Mileta“ na kojima su se mogli pronaći svakojaki grafiti, pa čak i oni koji pozivaju na ubojstva i mržnju, a da ne spomenem vizualnu sramotu, pod hitno su ragirali nadležni (Grad Labin, gradsko poduzeće „Labin 2000“, i "1. Maj d.o.o.") te su trenutno grafiti prošlost. Zidovi su prebojani i grafita više nema.
Nažalost svi se pitamo do kad, jer vandalima nikako stati na kraj. Što se krije u njihovim bolesnim umovima, valjda znaju samo oni. Istina postavljene su i kamere, ali „bolesnici“ šaraju pokriveni i prikriveni kapuljačama i maskama, te ih je nemoguće prepoznati.
Ti mali miševi, pod okriljem noći s kapuljačama i maskama, uništavaju sve pred sobom, tako da nisu prepoznatljivi ni na snimkama kamera, kako mi reče jedan od djelatnika poduzeća „Labin 2000“, te se i sam pita što činiti? Nije mi namjera ni najmanje za taj vandalizam, bilo koga prozivati ni kritizirati, ali sam mišljenja kako je za to osim kućnog odgoja, tih i takvih miševa, potreban i puno jači angažman, policije.
Uglavnom u kolumni, tada pisanoj, nije bilo namjere kritici, već kakvi su to ljudi, koji svakodnevno uništavaju, mnogo toga što je plaćeno eurima, njihovih roditelja, braće i sestara, djedova i baka?
Uglavnom pohvale nadležnima, koji su te gadarije prekrili novom bojom i nadanje kako se ipak više neće šarati ni pisati po zidovima, kao ni po ostaloj javnoj imovini.
(Adriano Šćulac) 20.02.2026/09:32