Katarina Šoštarić Perković:`Svatko je na Danima `LABINE` mogao nahraniti svoju dušu`

Umjetnički Festival „LABINA“ ove je godine nadmašila sva očekivanja, bogatim programom od kojega zastaje dah. Jedino što joj ove godine nije išlo u prilog bilo je iznimno hladno i maksimalno nepredvidljivo vrijeme, sa kojim nitko nije računao.

Poglavito ne tamo iz kontinentalnih dijelova zemlje, iz čije se vizure, more doživljava kao blagodat topline i sunca. 

Količinu umjetničke divote koju Labin doživi, u višednevnom trajanju Festivala umjetnosti i tolerancije, gotovo da je teško pojmiti. Što sve ovaj „mali Grad“  kako ga često opisuju, dobije u tako kratkom vremenu, od velikih umjetničkih ostvarenja. I ove je godine umjetnička direktorica, i prvakinja Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada, Sonja Damjanović dala Sizifovski trud, odabirom doživljaja za istančane ukuse i najrazličitiju publiku.

Svatko je (ako je poželio), na Danima „LABINE“ , mogao nahraniti svoju dušu. Umjetničkim sadržajima, nerijetko dohvatljivim na toliko jednostavan i bezbrižan način. Bez unaprijed rezerviranih termina i bez skupih ulaznica.

Sveobuhvatno ispunjujućom duhovnom hranom,  koju se jednostavno osjeća. Samo na jedan sasvim drugačiji način. I rijetko opisuje, jer se jednostavnom slikom, ne bi ni dala opisati.

Za nju trebaju riječi i osjećaji koji nadahnjuju, dok izviru iz dubine vašeg tijela. Dok ono zrači, ili sija, poput aure oko sveca,  samo pod uvjetom da u vama postoji ma kakva unutarnja dubina i ma kakav sadržaj, na koji se ova umjetnost može nalijepiti.

I što zapravo znači Festival „LABINA“, za Grad Labin? A ovogodišnji je bio drugi, po redu.

Čini se da još uvijek nije ni pojmovno definirano. Da u Gradu Labinu, ni njegovi građani, nemaju pojma što se to zapravo događa u njihovom Gradu. Osim da nešto je.

A samo to, uvreda je za umjetnost. 

Katarina Šoštarić Perković