Klimatsko oružje: od teorije zavjere do teorije namjere

Više nije tajna da klimatsko oružje postoji, jer je nedavno skinuta oznaka tajnosti sa projekta iz devedesetih godina prošlog stoljeća koji govori o nasilnoj promjeni klime. Za koji je procijenjeno da će za onoga tko bude mogao utjecati na vrijeme, to biti oružje, efikasnije od atomske bombe. Davni američki predsjednik Nikson, prvi je oformio Komitet za klimatske promjene, koji je radio na tome. Iako je rezolucija generalne skupštine UN-a sedamdesetih godina prošlog stoljeća zabranila uvođenje klimatskog oružja u upotrebu, na tom projektu se radilo, i govorilo da zemlja ulazi u hladno doba. Plan je bio da se to novo oružje razvije do 2025. godine, no ispostavilo se, da je stiglo ranije.
Istovremeno su u vrijeme hladnog rata, i u Sovjetskom savezu razmišljali o klimatskom oružju, i njihovi su znanstvenici bili brži i razvili nano tehnologiju, primjenjivu za mnoga područja. A koja je između ostalog spojena sa znanjem o klimatskim promjenama.
Dogodilo se međutim, vrijeme reformi u Rusiji, kada je predsjednik Boris Jeljcin, širom otvorio vrata velike zemlje, u koju su utrčali MMF, Svjetska banka, financijski savjetnik Jeffrey Sachs i ostali reformatori, investitori i ini drugi. U desetljeću neviđenih pljački svega i svačega, kada je mnogo toga netragom nestalo iz Rusije, nestala su i znanstvena dostignuća ruskog naučnika Gurjeviča (Mihail Josipovič). Dovoljno da se u sjedištu Pentagona uz pomoć ruske nano tehnologije, razvije prvo klimatsko oružje. A što se i priznalo, da je na temelju ruskih naučnih dostignuća, ostvareno.
A, da bi se utjecalo na vrijeme potrebna je satelitska veza, određeni metali u zraku koji mogu prenositi signale putem elektromagnetskih valova i usmjeravati strujanja zraka, a na zemlji su potrebne stanice harpa. Spajanjem tih uvjeta, utječe se na temperaturu određenog sloja atmosfere, koncentraciju vlažnosti, pravljenje magle, oblaka, odnosno razbijanja istih. I dalje sami zamislite vremenske prilike i neprilike i zašto meteorolozi često puta ne pogađaju kakvo će biti vrijeme.
Potrebni su i avioni kao najefikasniji način za izbacivanje određenog materijala u zrak, kroz sagorijevanje avionskog goriva. U tu svrhu koriste se putnički letovi, jer bi sa specijalnim letovima cijela stvar bila previše komplicirana, zbog prijava i provjera.
Avio kompanije sa time uopće ne moraju biti upoznate, zato što i nemaju dodira sa gorivom, koje im direktno u avione dostavljaju najčešće naftne kompanije.
Neobične tragove na nebu, koji se razlikuju međusobno, ljudi sve više primjećuju. Oni koji brzo nestaju sa vidika, nisu sporni, kao što jesu oni drugi , koji ostaju vidljivi, čak satima poslije aviona ,zbog sporosti topljenja tragova sadržanih materijala.
U svemu tome veoma je pogodovala nano tehnologija koja ima veliki raspon dobronamjerne primjene, u medicini, elektronici, bio materijalima, proizvodnji energije. Na drugoj strani, nano tehnologija zbog zlih namjera, otvara mnoge probleme, prvenstveno zabrinutost oko toksičnosti na okoliš, kao i nagađanja o raznim mogućim scenarijima kaosa.
Nano čestice ne služe samo za modeliranje vremena po nečijoj želji, putem njih mogu se potaknuti razne infekcije i tu je sadržano sve ono kada se kaže da je zrak zatrovan. Metalima! I nije riječ samo o zagađenosti iz tvorničkog dimnjaka od neke proizvodnje, koja radi bez filtera (na dimnjaku). Ovdje se govori o toksičnom, zatrovan zraku, daleko više, i od najlošije hrane.

Katarina Šoštarić Perković

09.01.2024./08:08:31