Katarina Šoštarić Perković: Samo rijetki razumiju, da sami stvaramo vrijeme u kojem živimo

Monografija Općine Sveta Nedelja koja tako nije naslovljena, pa je uz naslov „Između stoljeća i srca“ OSN u ogledalu povijesti,  možda potrebno dodati kako je riječ o monografiji. Koja objedinjuje sva njezina sela u jednu cjelinu, sveobuhvatnog životnog rada i stvaralaštva, na zaokruženom području, manje ili više poznatom.

No tek sada vidimo koliko je i nepoznatoga otkriveno javnosti, i koliko je toga što se posjeduje, a ostalo je dosad nedovoljno vrednovanog značaja. Čini se kao da je Općina, sve to skrivala od javnosti, bez ove monografije.

I ne možemo se oteti dojmu, koliko je veliki iskorak učinjen objavljivanjem ovakve knjige, a koja doista spada u red monografija. Nadamo se i da je tek prva u nizu, drugih, neotkrivenih autora, koji će u nekoj budućnosti posvjedočiti o ovom raznovrsno bogatom području, na neki svoj izuzetan način.

Samo okupljanje značajnog tima autora, koji su prionuli ovakvom pregalačkom radu, za svaku je pohvalu. Svakako je tome doprinos dala i prva osoba Općine,  imajući sluha za podržati jednu aktivnost, koju bi u ovim surovim, ekonomskim i geopolitičkim previranjima, mnogi odbacili  za neka „bolja vremena“.  Ipak, samo rijetki među nama razumiju, da sami stvaramo vrijeme u kojem živimo, i svojim djelovanjem ga činimo, da bude ljepše ili najbolje moguće vrijeme, naših života.

(A ne želimo niti reći,  da ljudi također sami stvaraju za sebe i vrlo, vrlo ružna vremena. Ali da to nismo mi, ovdje i sada.)

Impozantan je bio i skup prisutnih najrazličitije dobi, koji su na nedavnom prvom predstavljanju u javnosti,  pokazali veliku znatiželju za ovu rijetku knjigu. Koja se usput rečeno, čita bez daha. I vodi vas u zanimljive životne situacije, ljudi s imenom i prezimenom, koji su pokazali što sve mogu i znaju, i nisu pokleknuli pred nikakvim višim okolnostima. A kojih ni tijekom dugih stoljeća obuhvaćenih monografijom, na nešto više od stotinjak stranica, nije uzmanjkalo.

Zabilježena su razdoblja uspona i padova seoskog života, ljudi su ovisili o jakim silama i pomodnim trendovima. Bilo je perioda kad je stanovnika u selu bio značajan broj, pa im se gubio trag.

 Najveće zabilježene oscilacije u 19.stoljeću imalo je selo Cere, i do 1869.-e brojilo između 500 do 600 stanovnika. A onda je u samo 11 godina, do 1880.-e, sa te, trocifrene brojke, palo na samo 67 stanovnika. Zatim je „Između 1921. i 1931. Cere je iskusilo značajan skok u broju stanovnika, na njih tisuću i  400“. Da bi nakon 1931. broj stanovnika ponovno značajno opao. Posebno značajan pad zabilježen je između 1971. i 1981..  Slično nam se događa i danas, i nije samo prolazna konstatacija, već pitanje koje traži naš odgovor i rješenje.

Veliki i značajan je Spomenik parkovne arhitekture, u središtu Nedešćine, o kojem se baš i ne govori, a sada znamo i koliko ogromnim potencijalom obiluje. A što budi nadanje da će se i za takav Spomenik, založiti netko dovoljno hrabar i entuzijastičan, kako bi mu se dala ona prava vrijednost kojom će dodatno oplemeniti šire okruženje.

A, za Šesnajs otobra, taj povijesno važni dan,  da će „unutar školskog kruga u kojem se nalazio prostor za održavanje sajma“, o čemu još uvijek  „svjedoče stupovi za privezivanje goveda, kada je stočna trgovina bila dominantna aktivnost“,  nadamo se da će kreativna mašta ravnateljice Turističke zajednice, i ne samo nje, dodatno istaknuti vrijednost očuvane tradicije.   

Znatiželju budi i biljka golja, za koju monografija kaže, da je „u prošlosti bila važna za prehranu ljudi i životinja“, pa je od nadimka tih ljudi, koji su se bavili branjem i prodajom golje, nastalo istoimeno prezime.

O svemu tome svjedoči monografija, bogato opremljena umjetničkim fotografijama, lako se čita i drži u rukama. I za promjenu, umjesto gledanja u tv ekrane i ekrančiće, veće ili manje, lijepo je uzeti  ovu monografiju  u ruke i osluhnuti taj život, i ovaj ovdje i sada.

 A kako, život čine ljudi, a politiku odluke, samo energija entuzijazma krči prepreke na svim putovima. Prepreka je i ovdje bilo, od financijskih na dalje. I uvijek kad pomislimo da se ne može, možda samo nismo pogledali dobro. Ili s dobre strane. Jer ljudi mogu sve, pretvoriti u napredak. Ma koliki bio!

Katarina Šoštarić Perković

23.02.2024./08:02:52